U ritmu s prolećem

Nekoliko puta nedeljno, uvek u približno isto vreme, istrčim napolje. Na sebi imam trenerku, majicu i jednostavne sportske patike. Kosu skupim u rep, koji potom malo olabavim, da me ne boli teme dok se rep bude njihao u ritmu mojih koraka. U džepu dve papirne maramice, a u ruci telefon sa koga ide moja omiljena muzika. Odbacim sve ono što mi neće trebati sledećih sat vremena, posebno uvek aktuelne teme za razmišljanje, dileme, planove, glavobolje i redove pročitanog. Za ovu […] Настави са читањем

Run, baby, run

Ima nečeg karnevalskog na ulicama kada se održava Maraton. Sama činjenica da su ulice zatvorene a njihovi tokovi promenjeni, da se ne čuju ti tako dobro i sinhronizovano uigrani zvuci gradskog saobraćaja, dovodi do nekog osećaja trijumfa nad uobičajenim, pa pomalo i dosadnim stvarima. Bicikli, roleri i poneki pešak pobedosnosno jure i gaze novobeogradskim asfaltom, a roditelji sa decom sada već osećaju slobodu da ne trčkaraju unaokolo pravolinijski, već vrludaju, poskakuju, iskaču na put, i u svemu tome sopstveni glasovi […] Настави са читањем

Mama, mama, a zašto kiša pada?

‘Ajde sada da mi neko kaže da nikada nije postavio svojima ovo pitanje kada je bio mali. To nekako spada u dečju klasiku. Odgovor nam je svima dobro poznat: da bi porasla trava i cveće, pa i mi, da bi sunce lepše sijalo, da bi se nebo isplakalo i da bi mu tako bilo lakše… Kako rastemo, otkrivamo šta još kiša može. Ja sam malopre došla do još jednog saznanja o moći kiše. Toliko sam srećna što sam to otkrila, […] Настави са читањем