Pozdrav sa reke

Prebačeni preko širokog naslona zadnjeg sedišta tatinih kola, brata i mene je zabavljalo da mašemo onima koji su bili u automobilu iza nas. Kada smo bili mali, to je bio naš način da prekratimo vreme i da se igramo dok putujemo, ali istovremeno smo oblikovali i svoje prve predstave o ljudima. Posmatrali smo tuđe reakcije. Oni koji bi nam uzvratili pozdravom, makar klimanjem glave ili podizanjem ruke, prolazili su test na našem detinjem ispitu ljudskosti. Onaj ko bi se pravio […] Настави са читањем

Leto pred spavanje

Molim vas, poručite i vi letu da ne želim da se završi. Možda se sažali na nas, možda naglo odluči da uspori, zadrži svoje tople mirise, bose nožice i duge noći. Možda su i njemu, kao i meni sada, draža sanjarenja od rokovnika sa planovima. Kada padne mrak i tišina izađe na korzo, uvlačim se u rolere, svoju najudobniju obuću na točkove, i tiho, vožnjom koja meni više liči na ples, klizim našim širokim novobeogradskim ulicama, uvek u pravcu reke, […] Настави са читањем

Nasledstvo

– Ko, po vašem mišljenju, daje dozvolu da volimo ili ne volimo sami sebe? – Pa, roditelji, zar ne? – A šta ako to ne dobijemo od roditelja, šta onda? – E, to ne znam. Ako to ne dobijemo od njih, onda to jednostavno nemamo. – Znate li da jedino čovek koji autentično voli sebe može istinski da voli i nekog drugog, ili da zaista pripada drugome? * Pomislih da sam možda dobila i previše. A nazad se više nije […] Настави са читањем

Uz nedeljni ručak

U ovo doba godine život se ponovo ustalasa. U žardinjerama ispred vrtića pojavili su se prvi žuti cvetići. Obradovala sam im se, znajući da je to pouzdan znak da džemper, toplu jaknu i ostale zimske rekvizite mogu da odložim u kutiju, uz uzdah olakšanja, zadovoljno lupajući dlanom o dlan. Sunčica je dobila trotinet. Pravi, stabilan, brz, dovoljno velik i jak da može da ponese i mene, dok me ‘ćera gura, tim nežnim korakom prevaljujući kilometre. I ljubičast, naravno. Lila, ako […] Настави са читањем

Prostor za disanje

Sada, kada je prošlo svo to ludilo i lupanje glavom u zid, lako je smejati se ideji da posle toliko godina i uložene ljubavi dignemo ruke i prodamo čamac, jer su nas tokovi života odveli u vode gde je za dvoje svega previše. Lako je sada ljuljuškati se na aprilskom suncu, na reci gde glavnu reč vodi čarolija nežnih pokreta vode, zelenila, ptica i nekog šašavog, staromodnog, razgaćenog života, koji na keca prepozna sve suvišnosti i zamke u koje se […] Настави са читањем