Te divne, nevidljive žene

Jednog proleća slučajno smo se srele na semaforu na Terazijama. Obe smo na crvenom čekale da pređemo ulicu. Odmah sam prepoznala taj mio lik. Bila je to moja „ratna prijateljica“, kako između sebe volimo da se šalimo. Zajedno smo ležale u bolnici čuvajući naše bebe, čekajući da ozdrave. Krevet do kreveta, glava do glave, delile smo brige, vesele trenutke nepretka i otkrića, delile smo i tišine. Vrisnule smo od radosti što se vidimo i zagrlile se jako, i dugo. Znate […] Настави са читањем

Karantin kod mame i tate

A u nedelju utočište sam pronašla kod roditelja. Kada se grip jednom useli u kuću, imamo pred sobom dva rešenja: ili da mu se onako porodično prepustimo, ili da bežimo glavom bez obzira, vodeći sa sobom C vitamin i zdrave članove domaćinstva. I tako se obreh kod mame i tate, u svom devojačkom domu. S tim što sam sada skoro petnaest godina starija nego kada sam iz njega izlazila, i što sa sobom imam i svog malog šašavog potomka. Ipak, […] Настави са читањем

Nasledstvo

– Ko, po vašem mišljenju, daje dozvolu da volimo ili ne volimo sami sebe? – Pa, roditelji, zar ne? – A šta ako to ne dobijemo od roditelja, šta onda? – E, to ne znam. Ako to ne dobijemo od njih, onda to jednostavno nemamo. – Znate li da jedino čovek koji autentično voli sebe može istinski da voli i nekog drugog, ili da zaista pripada drugome? * Pomislih da sam možda dobila i previše. A nazad se više nije […] Настави са читањем

Kako smo nadmudrile kišni dan

Rekla mi je da je hvata panika od same pomisli na vikend. Ona tada ne mora da radi, ni on, a i mala ne ide u vrtić. Kuća. Haos. „Zar vikend nije jedino vreme kada možete da radite ama baš šta hoćete? Vikendi su valjda ono što svi iščekuju, maštajući šta će sve zajedno da rade, za šta preko nedelje nemaju vremena? Ili ostvarujući svoje pravo da ne rade ništa, i da puste da vreme i okolnosti odluče za njih?“ […] Настави са читањем

Mama. Zauvek.

Duga je ovo godina. I velika, ogromna. U nju je stalo toliko stvari, koje će se sigurno godinama u meni slagati i pronalaziti svoje mesto u fiočicama života. A svakako mi ni na kraj pameti nije bilo da ću se u roku od 5 meseci dvaput poroditi. Doduše, prvi put je bio pravi, kako kažu, onaj dokumentovani na jednom papiru A4 formata, čije ožiljke osećam negde duboko u stomaku i još dublje u srcu. Drugi put je bio po telo […] Настави са читањем