„Još jedno proljeće!“

„S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu s cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvek pokopano. A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvjek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom […] Настави са читањем

Vetar u jesen

U jesen, žuta boja je svuda. Šuška pod našim nogama, malo-malo pa proleti pored nas, maše nam sa drveća. U jesen, i sunce nosi neku svetlu, čistu, žutu boju. Volim jesen, posebno zbog nje. Ujutro obuvam svoje čizmice, oblačim jaknicu, na glavu stavljam kapu, a pod mišku zmaja. Šarenog i prozračnog, sa dugim repom napravljenim od raznobojnih tračica. Mama kaže da je napolju divan dan, i iako duva vetar, vreme je idealno za šetnju. Ja nešto i ne volim vetar. […] Настави са читањем