Da te grlim!

Pričao mi je kako je čitao o novom dostignuću svetskih psihologa – da bi čovek neometano funkcionisao i bio srećan potrebno mu je najmanje tri minuta dodira dnevno. Naravno, u to ne ulaze usputna češanja u hodniku, gurkanja u prevozu, pa ni rukovanje sa onima kojima ruku radi forme moramo pružiti, jer ne smemo da iskliznemo iz opšteprihvaćene norme i onoga što se od nas očekuje. Naučnici su samo pokušali da izračunaju ono što negde svi mi dobro znamo, samo […] Настави са читањем

Novi Sad Novi

Verovatno spadam u one koji veruju da se sve okreće, kruži i uvek najzad vrati na svoj početak. Kada bismo na kraju, ispunivši pun krug, došli na isto mesto onakvi kakvi smo i krenuli, rekla bih da je ideja o cikličnosti pun promašaj. Srećom, ove kružnice ne iscrtavaju se na istom mestu, niti su uvek iste ili čine savršen krug. One se razbacuju po nepoznatom prostoru, trepere i rastu, neke od njih se susreću i seku. Nije svaki krug ponavljanje. […] Настави са читањем

Prijateljstvo – true or false

Ovih dana sam u jednoj iskonskoj dilemi, a tiče se prijateljstva. Došao sam do trenutka u životu kada su ljudi u koje sam se zaklinjao i verovao pokazali neku drugu stranu samoga sebe, stranu koju ja ne poznajem i ne volim, stranu koju hoću da izbegavam, i koja mi ne prija. Zapitao sam se da li je ono pravo prijateljstvo moguće? Kao u romanima Džek Londona moguće je sa životinjama – one te vole bezrezervno, ali sa ljudima? Da li […] Настави са читањем

(Ne)prijateljska zavist

Listajući neke svoje stare sveske-svaštare, naišla sam na misao Oskara Vajlda o tome kako svako zna da saoseća sa prijateljevom nesrećom, ali da retko ko ume da saoseća sa prijateljevim uspehom. Ova misao me je neprijatno pogodila. Da li je moguće da je to zaista pravilo?! Odmah sam pokušala da se setim situacija u kojima sam se i sama nalazila, a koje bi potvrdile ovu tezu. Ah, ne! Pesimizam kome sam inače sklona počinje da izbija na površinu, ali ne […] Настави са читањем