Солун од шест километара среће

После сунца и мора и плаветнила; након пливања, шетњи и слатке летње доколице, која је у Грчкој не само примамљива већ и пожељна, у мени је и даље пецкала та жеља да видим Солун. Годинама смо пролазили поред њега, и он би нам први сервирао парче мора које смо толико ишчекивали, састављен од ројева ниских, непрегледних зграда са огромним терасама које су граду издалека давале бљештавобелу боју, ону која се савршено уклапа са морем и бродовима, наравно. Тамо, на Медитерану, […] Настави са читањем

Veliki koračići

Prvi put je ovom stazom prošla u kolicima, spavajući utonula u uvek veliki bebi bodić. Pa smo je u letima pred nama nosili u rukama, povremeno je spuštajući da oseti tlo od borovih iglica pod nogama. Neke od sledećih godina imala je tregere koji su joj pomagali da se održi što stabilnije u uspravnom položaju. Trebalo nam je mnogo vremena i energije da pređemo ovo parče borove šume kroz koju huče morski vetrovi puni soli. Jer, Sunčica je prohodala sa […] Настави са читањем

Džinovska morska avantura u jednoj krušci

Kako se proleće ubrzava, počinjemo da sanjamo u moru i svim tim rajskim tačkama bez vaj-faja. O mestima gde smo dostupni jedino sami sebi i avanturi sa svojom malom ali odabranom ekipom. Pored muzike i knjiga, to su stvari koje me trenutno čine najsrećnijom. To je neki novi minimalizam mog sveta. Na samom repu prvog razreda mi i dalje volimo slikovnice. Samo što ih sada brže pročitamo, pa i naučimo napamet. Sunčica je željna neke duže radnje, priče, velike priče, […] Настави са читањем

Pogled s mirisom mora

Sasvim slučajno sam zavolela septembar na moru. Rasterećeni putevi. Prijatne vrućine. Plaže bez mnogo ljudi. Svitanja bez vreve. Leto samo što nije iscurelo, a ti hvataš njegove poslednje dane, ispunjene mirisima i nakupljenim utiscima, i slažeš ih u teglice sa kariranim poklopcima, spuštaš ih na neke male police duboko u sebi, poput neke slatke zimnice, da bi ih u sivilo koje nam sa zimom predstoji izvukla i hranila se njihovim sadržajem, šmeškajući se, dok polako žvaćeš i upijaš. U septembru, […] Настави са читањем

Gradska subota na moru

Brdoviti, zeleni Beograd, moj je omiljeni. Taj deo grada prožet asfaltiranim puteljcima koji prolaze kroz šumu, pa izlaze na čistinu, penju se pa silaze, dok se usput smenjuju neke stare vile sa ogromnim, obraslim dvorištima, usamljene poput uspavanih lepotica, lepe i daleke, i parkovi sa malobrojnim posetiocima. Tu su i neki strani životi u stranim rezidencijama, pa usamljene klupice, pa stazice za šetnju. Tišina i zelenilo u kojima se samo naziru tragovi urbanosti, čine da se osećam izdvojeno i opušteno […] Настави са читањем