Sanjarenje za doručkom

Danas je odlučilo da ne sviće. Tamno nebo neumorno prosipa kišu, čineći vazduh još hladnijim. Malopre smo isprobale svoje pončo-kabanice, zadovoljne što su nam ruke ponovo slobodne, a istovremeno se ne plašeći da ćemo, kako to obično biva, nakon par minuta biti nalik na dva mala mokra miša. Ipak, posle naše šetnje ulicama punim vode, ubrzo smo se ponovo zavukle u kuću, da maštamo o suncu i moru. Prognoza kaže da je na našem omiljenom mestu sada sunčano, 18 stepeni, […] Настави са читањем

Kišobrani na modnoj pisti

Jutros se nebo spustilo tako nisko, da mi se činilo da bih ga mogla dohvatiti i samo jednim lenjim, jutarnjim skokom. Po takvom danu svaki zvuk je unapred ugušen dobovanjem kiše, udaranjem kiše, šibanjem kiše, vodom koja se sliva, leti, raspršuje. Ali pomisao na gumene čizmice i kišobran koji se neumorno vrti i svojim šarenilom seče sivilo, izbacuje nas iz kuće. Ispred lifta pozdravlja nas stari, izanđali kišobran koji je tokom svog života s vremenom izgubio i boju i oblik, […] Настави са читањем

Kako smo nadmudrile kišni dan

Rekla mi je da je hvata panika od same pomisli na vikend. Ona tada ne mora da radi, ni on, a i mala ne ide u vrtić. Kuća. Haos. „Zar vikend nije jedino vreme kada možete da radite ama baš šta hoćete? Vikendi su valjda ono što svi iščekuju, maštajući šta će sve zajedno da rade, za šta preko nedelje nemaju vremena? Ili ostvarujući svoje pravo da ne rade ništa, i da puste da vreme i okolnosti odluče za njih?“ […] Настави са читањем

Mama, mama, a zašto kiša pada?

‘Ajde sada da mi neko kaže da nikada nije postavio svojima ovo pitanje kada je bio mali. To nekako spada u dečju klasiku. Odgovor nam je svima dobro poznat: da bi porasla trava i cveće, pa i mi, da bi sunce lepše sijalo, da bi se nebo isplakalo i da bi mu tako bilo lakše… Kako rastemo, otkrivamo šta još kiša može. Ja sam malopre došla do još jednog saznanja o moći kiše. Toliko sam srećna što sam to otkrila, […] Настави са читањем