Sedam. Od nezgodnog do prostranog broja.

Kada smo te večeri početkom proleća oduvali svećice sa naše bajke od torte i ispratili i poslednje goste, bacila sam se u krevet sa osećanjem da ću dugo spavati, gustim snom iz kog ne želim lako da se probudim. Poput naše Alise iz zemlje čuda. Taj osećaj me nije prevario – umor koji je sada stigao nosio je sa sobom džak koji je valjalo pospremiti. Utiske koje neko ne uspe da nagomila za čitav život, a kamoli za ovakav, skromni […] Настави са читањем

Kad stasaju krokodili

Svet je odavno detinjstvu oduzeo njegovu nevinost. Naše generacije su možda rasle okružene cvetićima, leptirićima i horom kolibra, dok istina ni približno nije bila tako lepršava i šarena. I u vreme kada smo mi bili samo nestašni, radoznali klinci, okruženi indijancima i kaubojcima, ukrasnim salvetama i spomenarima, oko nas su tinjali ratovi – oni kućni, porodični, pa oni skriveni, latentni ratovi u jednom zatvorenom, izolovanom društvu u kome su živeli mnogi željni letenja. I veliki, surovi ratovi koji su se […] Настави са читањем

Kako smo nadmudrile kišni dan

Rekla mi je da je hvata panika od same pomisli na vikend. Ona tada ne mora da radi, ni on, a i mala ne ide u vrtić. Kuća. Haos. „Zar vikend nije jedino vreme kada možete da radite ama baš šta hoćete? Vikendi su valjda ono što svi iščekuju, maštajući šta će sve zajedno da rade, za šta preko nedelje nemaju vremena? Ili ostvarujući svoje pravo da ne rade ništa, i da puste da vreme i okolnosti odluče za njih?“ […] Настави са читањем

Ludi od igre

Umalo da dođe do oštre prepirke kada mi je Ivan rekao da želi novu ručnu konzolu za igru. Baš sada, kada me čeka gomila obaveza i nepročitanih knjiga, a ovaj period godine je kao stvoren za završavanje ovakvih zadataka. Zašto se suprotstavljam igricama? Zato što ne znam kada je dosta! Sećam se kako smo brat i ja kao klinci, kada bismo se dokopali nove igrice, po celu noć buljili u ekran, a sutradan bismo bili preumorni da odemo u školu. […] Настави са читањем

Stara dobra vremena

Prošle nedelje smo opet imali malo putešestvije. Jezdeći istočnom Srbijom, uz Dunav, imali smo priliku da prođemo i svratimo u nekoliko gradića, koji su nas svojom energijom podstakli da se setimo detinjstva. Zašto? Ovi gradovi kao da stoje u vremenu. Dok smo sedeli na obalama Golupca, imali smo utisak da se svet nakratko umirio. Užurbanost je prestala, pritisak da se stalno mora hitati napred isčezao, osećaj da na svakom ćošku vreba najneverovatnija opasnost kao da je postala deo nekog drugog […] Настави са читањем