Спортске повреде детињства

Који је данас дан? Непаран? О, добро је!, увек су прве мисли које ми бљесну у глави. Нађи књижицу… да у тој кутији је, мајку му, као и увек, понеси нам воду… ма, пусти, купићемо успут, не можеш у чаши носити. Е, само нас вози на Институт за мајку и дете да скрпимо ово. Све смо тако у ходу зрело организовали, док сам се истовремено трудила да ону малу зјапећу брадицу држим чврсто притиснуту, уједно умирујући себе, па онда и […] Настави са читањем

S Batom i Karlsonom na krovu avanture

Kod Astrid Lindgren dopušteno je da budeš šta god poželiš. Zato je njena književna ćerkica Pipi Duga Čarapa i pored svega bila jedna srećna devojčica. Nesputana, divlja, šašava, buntovnica za koju obična, ma nikakva pravila ne važe. Ona ih je procenila kao besmislene, što ruku na srce, mnoga od njih i jesu. Samo, ko bi smeo to glasno da prizna? Kako se vikendi ne bi sveli samo na ta dva kratka dana u koja treba da naguramo „sve ono što […] Настави са читањем

Veliki koračići

Prvi put je ovom stazom prošla u kolicima, spavajući utonula u uvek veliki bebi bodić. Pa smo je u letima pred nama nosili u rukama, povremeno je spuštajući da oseti tlo od borovih iglica pod nogama. Neke od sledećih godina imala je tregere koji su joj pomagali da se održi što stabilnije u uspravnom položaju. Trebalo nam je mnogo vremena i energije da pređemo ovo parče borove šume kroz koju huče morski vetrovi puni soli. Jer, Sunčica je prohodala sa […] Настави са читањем

S vukom u potrazi za pravom pričom

Sedele smo na terasi i uz doručak listale upravo pročitanu knjigu. I, koja je pouka? I onda kada ti se čini da si izgubljen, u bezizlaznoj situaciji, neka dobra priča čeka na tebe. Tvoje je da je potražiš i uskočiš u nju svim srcem. Prisvojiš je i počneš da je stvaraš, odnosno živiš. Otprilike tako sam ja doživela ovu šašavu slikovnicu. Priča je o „Vuku koji je ispao iz knjige“. Ma naravno da Sunčicu nisam nakon čitanja ispitivala o lekcijama […] Настави са читањем

Pozdrav sa reke

Prebačeni preko širokog naslona zadnjeg sedišta tatinih kola, brata i mene je zabavljalo da mašemo onima koji su bili u automobilu iza nas. Kada smo bili mali, to je bio naš način da prekratimo vreme i da se igramo dok putujemo, ali istovremeno smo oblikovali i svoje prve predstave o ljudima. Posmatrali smo tuđe reakcije. Oni koji bi nam uzvratili pozdravom, makar klimanjem glave ili podizanjem ruke, prolazili su test na našem detinjem ispitu ljudskosti. Onaj ko bi se pravio […] Настави са читањем