Sedam. Od nezgodnog do prostranog broja.

Kada smo te večeri početkom proleća oduvali svećice sa naše bajke od torte i ispratili i poslednje goste, bacila sam se u krevet sa osećanjem da ću dugo spavati, gustim snom iz kog ne želim lako da se probudim. Poput naše Alise iz zemlje čuda. Taj osećaj me nije prevario – umor koji je sada stigao nosio je sa sobom džak koji je valjalo pospremiti. Utiske koje neko ne uspe da nagomila za čitav život, a kamoli za ovakav, skromni […] Настави са читањем

Često postavljana bici-pitanjca

Nema ni četiri meseca kako smo zvanično zatvorile prethodnu biciklističku sezonu. Mrak je neočekivano krenuo da nas juri dok još nismo došle na sam vrh Savskog jezera. Bilo je već hladno, mirisalo je na jesen, a iz jednog od kafića čuo se neki evergrin i mirisala je topla čokolada. Iz polumraka na obali, do same vode, čuli su se glasovi ljudi uposleni čavrljanjem i nazirala ćebenca u koja su se uvili. Na polovini kruga zastale smo da se divimo pogledu. […] Настави са читањем

S mamom na biciklu

Još pre nekoliko godina otkrila sam čari bicikliranja po Beogradu. Naravno, okolnosti su tada bile mnogo drugačije, bila sam student koji ide na fakultet i bavi se svojim knjigama, skokne na kafu sa drugaricom, ili cunja sa mužem po zelenim gradskim oazama, zaviruje u svaku uličicu. I ima bezgranično mnogo vremena za sebe i svoja interesovanja. Bicikl je bio moj pomoćnik, saveznik… i moj prostor slobode. U međuvremenu postala sam mama, a uz to se moj svet toliko pretumbao, da […] Настави са читањем

Na dva točka

Koliko vremena dnevno potrošite u saobraćaju? Pošto je kretanje osnovni imperativ savremenog gradskog života, bez obzira da li radite, studirate, idete u nabavke, pratite modu ili jednostavno ste ljubitelj redovnog ispijanja kafe po kafićima, ovo pitanje se sve češće nameće. Iako bi idealno rešenje bilo da konačno neko lansira na tržište valjani uređaj za teleportaciju, za sada nam preostaje da se na mnogo realnije načine dovijamo da dođemo do sopstvenog rešenja kako bismo dospeli do željenog mesta. U tom smislu, […] Настави са читањем

Ko mi to krči raj?

Zastanem ponekad, stavim prst na čelo i zapitam se tražim li ja mnogo. Nikoga ne zagledam, nikome ne smetam da živi kako hoće, moja očekivanja od drugih svedena su na minimum. To mi se nekako čini kao zdrava logika, koja ide na ruku i meni i ljudima oko mene. Ipak, sve je više stvari koje bude u meni nešto što bi iz temelja moglo da uzdrma ovakva moja uverenja i stvori od mene ono što ne bih volela da budem. […] Настави са читањем