U ulozi kengura

Družeći se, svakoga dana otkrivamo nešto novo, nove načine da svoju svakodnevicu učinimo lepšom, jednostavnijom, zdravijom, prisnijom. I baš sada, kada je vreme takvo da kuća postaje sve manje interesantna, dok se napolju otvara čitav jedan novi svet, dobili smo našu maramu za nošenje. Tek sada pravo istraživanje može da počne!

Samo je ti navikavaj na ruke!

Ovo je jedna od čuvenih rečenica još čuvenijih dobronamernika, koja će sačekati svaku mamu željnu da bebi i sebi ugodi. Naime, mnogo je onih koji smatraju da će se beba, ako je mnogo nosite, držite na grudima, plešete sa njom, ako trčkarate zajedno, mazite je dok je dojite, mnogo je onih koji misle da će se beba razmaziti. Istina je da će upravo ove aktivnosti pomoći vašem detetu da kvalitetnije i zdravije raste, a i vi sa njim. Neonatolozi, pedijatri, psiholozi i ostali stručnjaci koji se bave bebama i vole ih sve više smatraju da ovaj vid komunikacije sa bepčetom, koje se sveobuhvatno može nazvati pružanjem i iskazivanjem ljubavi ne može nikoga da razmazi, a kamoli dete. Ljubav nije put ka razmaženosti, upravo suprotno – uskraćivanje ljubavi to uspešno radi. A od ljubavi se raste. I postaje se srećan čovek.

Zapamtite kako sam oslovila ovo poglavlje. Sami ćete se setiti te rečenice kada jednog dana bude bila upućena vama. A tada se setite mog upozorenja da se onome ko vam je tu besmislicu uputio ljubazno nasmejete i kažete: Zašto? Ja mislim da je ovo jedna divna navika!

Za prevremeno rođene bebe dodir je lek

Početkom avgusta na Institutu za neonatologiju konačno su otvorena vrata prave male oaze za malene pacijente i njihove roditelje i bližnje. To su dva sobička, koje su u početku majke nazivale apartmanima, u kojima se primenjuje kangaroo care, tehnika nege prevremeno rođenih beba na majčinim grudima po principu koža na kožu. Imali smo tu sreću i čast da budemo prvi koji su ušli u ovu čarobnu oazu, gde smo se konačno osetili izdvojeno, mirno, gde smo konačno bili svi skupa, kao prava mala porodica.

I zaista samo se osećali kao u najudobnijem i najluksuznijem apartmanu – sve je čisto, puno boja (za razliku od hladne i sterilne bolničke atmosfere), veseli detalji su svuda oko vas, sve je u stilu dečje sobice, a vi se osećate kao da ste konačno došli kući. Udobna fotelja koja se rasklapa u ležaj, prozračne zavesice, tiha ambijentalna muzika, vaš dragi pored vas, a vaša bebica golišava, samo u pelenici i sa kapicom na glavi, na vašim golim grudima i dodatno ušuškana i mekan pokrivačić! Raj! Tako je izgledao moj i Sunčicin prvi susret, naš prvi zagrljaj nakon, hej, četiri meseca! Četiri meseca je ona spavala sama, odvojena od mame i tate, a umesto naših srećnih otkucaja srca slušala je pištanje aparata i užurbane glasove doktora i sestara. Mislite li sada da takvu bebu može bilo šta da razmazi? Ne samo što mislim, sada i znam da je ovaj sistem ne samo blagotvoran, već i prekopotreban.

Osećajući sigurnost i toplotu majčinog tela, dete može makar malo da nadoknadi period koji je propustilo kada je pre vremena napustilo toplo gnezdo  maminog stomaka,  a umirivaće se i upoznavati mamu slušajući otkucaje njenog srca. Mamini pokreti tokom hodanja i obavljanja drugih aktivnosti su tako i bebini pokreti, kojim se stimuliše detetov tzv. vestibularni aparat, lakše usvajanje kretanja i snalaženja u prostoru. Dete bolje upoznaje svet i brže uči. Dete je aktivnije, znatiželjniji i spokojnije.

Knjiga-biblija za roditelje prevremeno rođene dece The Premature Baby Book zato preporučuje nošenje bebe u maramama, jer smatra da je ono višestruko korisno: te bebe manje plaču, bolje dišu, bolje jedu, bolje spavaju i tako se podstiče njihov psiho-motorni razvoj.

Zaključak je očigledan…

… Nabavite maramu!

Marama će vaše druženje učiniti jednostavnijim, vi ćete biti pokretljiviji, beba više uz vas,  a moći ćete sebi da priuštite jednu od najvećih uživancija – zajedničke šetnje po svežem vazduhu. Neonatolozi i fizijatri kod nas, a i u svetu, prednost daju maramama u odnosu na kengur-nosiljke, jer je položaj detetovog tela prirodniji, kontakt sa majkom bolji, a izbegava se i dodatni teret često teških kengura.

Kada je naše mladunče došlo kući, čekala nas je žuta sling marama. Ali sa njom i muke da je pravilno postavimo. Keper, od koga je sling napravljen, u početku se, kao tek opran, ispostavio kao krut materijal, ali kada smo i to rešili, trebalo je vezati maramu. Uputstvo koje smo uz maramu dobili nije nam bilo od koristi, pa nam je tek pretraga po ju tjubu pružila pravi odgovor. Međutim, marama je za našu malenu devojčicu, koja je tada imala tek 2.500 kg, bila neudobna, nekako se u njoj krivila ili bi prevelikim zatezanjem prosto upadala u nju kao u džak. Problem smo rešili tek onda kada smo je uvili u ćebence, pa je tako uvijenu stavili u maramu, u kojoj je onda mogla čvrsto i stabilno da pajki. Bilo nam je neobično i lepo, ona je bila mirna i zadovoljna, a meni su ruke konačno bile slobodne. Tako smo se sutradan pojavili i u SUP-u, gde sam morala da odem po svoju novu ličnu kartu, a ona je sve vreme spavala kao anđelak. Ipak, svaka duža šetnja predstavljala mi je problem, jer me je marama vukla na jednu stranu i ubrzo mi je na ramenu bilo vrlo neugodno. Kada je malo odrasla, bilo nam je lakše da se namestimo i bez ćebenceta, ali i dalje mi je, možda još više, problem predstavljao bol u ramenu i leđima. Onda sam našla bolje rešenje.

Po preporuci naše drage fizijatrice dr Danijele Vukićević iz Sokobanjske naručila sam hug bug maramu. Ova marama funkcioniše potpuno drugačije od slinga, različit je način vezivanja i nošenja bebe u njoj. Napravljena je od mekanog i elastičnog pamuka, koji je prijatan za vas, a i za bebu, jer je lagan i lako se oblikuje po vašim telima. Uz nju dobijate i detaljno i jasno upustvo za vezivanje i načine nošenja bebe (mada možete da pogledate i video prezentaciju), pomoću kojeg je lako montirate. Iako može da deluje komplikovano za vezivanje, sve je krajnje logično i simetrično i lako se uđe u rutinu, a simpatičan torbičak sa maramčetom zauzima malo mesta, pa ga uvek možete poneti sa sobom, ako bebu gurate u kolicima ili vozite kolima u auto-sedištu. Ono što je najbitnije jeste da je vrlo udobna i da nemate utisak da nosite sa sobom toliku težinu, a kičma je minimalno opterećena zbog dobrog načina vezivanja koji vašim leđima pruža veliku stabilnost.

Mi smo uvek zajedno

Kolica nam mnogo znače, jer su naše šetnje često duge, a s obzirom da pored tatine nemam dodatnu pomoć oko kuće i bebe, često sam okružena gomilom obaveza koje ne mogu da obavim, osim da Sunčicu povedem sa sobom. Međutim, kad god izlazimo u neobaveznu šetnjicu, pravo mi je zadovoljstvo da je uvučem u maramu, stavim joj šeširić da je štiti od sunca, dam joj igračkicu u ruke, zavučem flašicu u preklop marame i rasterećeno krenem. A ako mi ujutro nešto zatreba u prodavnici, brzo se spakujemo i krenemo zajedno u bakaluk ili po doručak. Dok gurajući kolica imam utisak da ja nju šetam, sa maramom šetamo zajedno, praćeni pogledima ispunjenim simpatijama, što nam dodatno prija. Kada mi je tako blizu, na dohvat ruke, mogu da je mazim, da joj pokazujem stvari, mogu da joj pričam, da je gledam i upijam… a kao najveća nagrada stiže njena radosna cika i veselo ritkanje nogicama, ili duboko disanje i sopstvena pesmica za uspavljivanje dok s glavicom na mojim grudima sanja samo njoj poznate, prolećne snove. Ima marama i jednu manu… moram da je delim sa tatom!

10 oдговора на “U ulozi kengura

  1. Samo se vi mazite. Eto mene su mnogo mazili i sva sam se razmazila do te mere da se i dan danas toliko mazim da moj muz cesto kaze da ima osecaj da ima bebu 🙂
    Al’ nista to ne mari, lepo meni, lepo njemu i svima ostalima s kojima se mazim. 🙂

  2. I ja sam obožavala i maramu i sling kasnije. Volela ih je i S, drugačiji je pogled kada je visoko kako i mama 🙂
    Bila mi je tako zgodna, za prevoz, za šetnju, za kupovinu, za sve 🙂
    Zato vam poručujem da uživate u nošenju dok ste tako mali :-*

    ps. Micka, u moje vreme okretanje bebe ka napred se nije preporučivalo. Jeste li pitale tu vašu fizijatricu? Oduševila me je kako je upućena u ovakvo nošenje bebaca. 🙂

  3. E sto kaze moja divna mati,

    Kako ti nije greota, devet meseci ti je spavala pod srcem, ti ces sad da je cusnes u tamo neki cosak, neke sobe. Seljanko jedna! 🙂

  4. Marice, eto, ti me razumeš! Kažu da se devojčice više maze od dečaka, ali ko njih šiša, kada hoće da budu mangupi i da se suzdržavaju. Mi profitiramo! 😀

    Škrabalice, baš mi je drago da imate iskustva u nosanju! Pošto znam da je S. jedno veselo i srećno dete, to je jedan podstrek više za sve mame nosilice. Pitali smo fizijatricu, sada je Sunčica već velika, pa može da gleda okrenuta ka svetu. Štaviše, za nju je to preporučljivo, da bi tako bolje upijala i upoznavala svet, a i da bi imala bolje držanje leđa, jer je taj položaj tera da podiže glavicu i ispravlja se. Nosim je okrenutu ka sebi kada je nešto uznemirena ili kada hoće da spava.

    Etotako, necu da budem seljanka! :)) Stvarno bi bilo grejota, vidi bre kako su slatki!

  5. super, super, upijacu tvoje ‘preporuke’ pa kada budem imala bebu i ja cu sa njom svuda….
    obozavam tako opusten, brizan i nezan odnos, kada ti nije tesko da izadjes iz kuce sa bebom … kad jednostavno ‘plivate’
    divni ste, vas troje!!!
    bas pruzate pozitivnu energiju.

  6. Mima, trudim se da ne komplikujem stvari, i da radim onako kako osetim. A meni je skroz normalno da mi sada ćerka uvek bude tu. 🙂 Hajde, pa da nam što pre pišeš o svojim iskustvima mame. 😀

    Nadice, ma kakva štednja, ko se od toga ovajdio! 😀

  7. Tako sam srećna sto mi je dr Milica Ranković preporučila ovo Vaše Cvrkutanje. Treba mi malo vremena da se snadjem i da pročitam sve Vaše priče, ali i ovo što sam do sada uspela razgalilo mi je dušu i ulepšalo dan.
    Mama sam prevremeno rodjenih blizanaca, dva zdrava i sada već velika dečaka, koji će za nekoliko dana napuniti 4 godine. I oni su lečeni na Institutu, gotovo tri meseca, ali u vreme kada nove metode nege još uvek nisu primenjivane. Veoma me raduje što je dr Ranković uspela da otpočne ovaj program i što ste u njemu uživali. Nadam se da će još mnogo beba i njihovih porodica osetiti blagodeti zajedništva u nevolji, dodira ljubavi koji leči.
    Čitaću Vas i dalje i uživati u Vašim literarnim majstorijama i, još više, u Vašoj sreći, a od srca Vam želim mnogo veselog cvrkutanja.
    S poštovanjem,
    Olivera Živaljević

  8. Draga Olivera,

    Baš ste me obradovali! Čitala sam i ja vašu priču, samo u knjizi Rođeni pre vremena. Po istoj liniji, doktorka Milica mi je pričala o njoj kada je knjiga tek ugledala svetlost dana, i nakon što sam je nabavila, pročitala sam je u jednom dahu. I posle svega, radovala se zajedno sa vama. Vaši dečaci biće ponosni kada jednog dana budu pročitali prvu priču o sebi.

    Pošto smo mi bili na Institutu u trenutku kada je kangaroo care bio tek u povoju, mogu da posvedočim kako su nepoverljive mame kojima nije bio jasan koncept, niti su znale kome je to namenjeno (valjda je delovalo isuviše dobro da može biti za njih) ubrzo postale presrećne, prepričavajući svoj prvi bliži susret sa bebom, često u porodičnom okruženju. Velika je to stvar!

    Puno hvala na lepim željama! Sve najbolje vama i vašoj porodici. 🙂 I uživajte u Cvrkutanju, a ja ću se potruditi da budem makar malo ažurnija…

  9. Draga Milice,

    jako me raduje što vam se moja knjiga dopala. Ona je, kao što ste videli, izmedju ostalog, posvećena svim mamama i tatama koji moraju da prodju kroz strahove i nadanja kroz koje smo prolazili i mi, sa idejom da ih ohrabri i pokaže im da priča, zaista, može imati srećan kraj. Najmanje što možemo da pružimo svojim malim hrabrim borcima je vera u njihovu neizmernu snagu.

    Još jednom, najlepše želje, poljupci za vaše Sunašce i, molim vas, kad imate vremena, cvrkućite nam!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *