Za one koji nas dobro poznaju i prate kako rastemo, fotografija govori sve, otkrivajući kako sam lep i veliki poklon dobila pre neki dan, baš na Dan zaljubljenih, inače praznik koji je kod nas uvek zauzimao posebno mesto. A i svima ostalima koji vole da nas čitaju, moram da se pohvalim da je naša Sunčica, nakon skoro tri godine, odlučila da će od sada ona uzeti stvar u svoje ručice i da je već dovoljno velika da je njene nožice povedu kuda ona to želi, naravno još uvek uz maminu podršku, ali sada već minimalnu.
Eto, sve sam uspela da sročim u dve rečenice i jednu fotografiju. Sve one kontrole, rad sa terapeutima, naporne vežbe, dosadne vežbe, brige, čitanje i učenje, svakodnevno vežbanje u svakoj prilici, i sve što uz to ide. Sigurna sam da je za svakog roditelja poseban trenutak kada se dete uspravlja i počinje da hoda, ma koliko to bilo nešto sasvim normalno i očekivano. Za nas, koji to željno i s nestrpljenjem iščekujemo, to je i velika sreća, i olakšanje, i ponos. U jednom trenutku prestala sam da se nerviram, da razmišljam, da vršim pritisak na sebe i na nju. Rekla sam joj da verujem da ona to može, i da samo treba da me povede kada za to bude bila spremna. I nije mnogo prošlo, a ona me je povukla u svom pravcu. Divan je to osećaj, držati jednu malu, vlažnu rukicu u svojoj i istraživati svet iznova. Trenutno jurimo kante za đubre i upoznajemo automobile na parkingu, po principu što veća starudija – to bolje.
Ali to nije sve. Dobila sam i jednu prelepu crvenu ružu.
I pikado u dnevnoj sobi.
I grip. Valja se, ravnoteže radi.
Bravo Sunči!
Ali, bravo i mami i tati!
Šaljem vam poljubac i zagrljaj odavde.
🙂
Divne ste mi :*
Jos malo, pa ces teskim sprintom juriti tu gombicu kojekuda, uzvikujuci: Stani! 🙂
Ja sumnjala nisam. Ona je model jaci od svih nas zajedno.
Ponosni na vas,opet!
I uvek!
Odlican teks! 🙂 Suncica je pravi Superkid!:) A Mica pozitivna do kraja! Hahaha, grip:))))))!
Fascinira me lakoca sa kojom pises o malim-Velim stvarima. I ravnoteza koju imas, ili uvek negde pronadjes. Kasnjenja su minorna…
Od svega najvise fascinira tvoje malo, suncano, savrseno, cudo 🙂
Oljice, hvala ti! Mašemo i mi tebi odavde, znamo da se super provodiš. 🙂
Jecko, :***! Jesi li ozdravila?
Teta Jelo, već joj vičem Stani!, ali već vidim da ona na to ni pet para ne daje… Gombica, sviđa mi se. :))
Agata, hvala ti! :* Ljubi nam drugaricu!
Kumo, pa moram da budem pozitivna kada sam mama jednog Superkida. :)) Nama treba sto godina da se oporavimo, a ona je već na nogama, spremna za pokret!
Laluve, hvala ti, baš mi je drago da si se javila. 🙂 Uvek se trudimo da pronalazimo nove puteve… Sunčica nas je naučila tome. 🙂
LJubav može sve! Vas troje ste divan i moćan dokaz za to!
Pozdrav, poljupci!! <3
Bravo! Ponosni na vas
Osmeh mi ne silazi sa lica! 🙂 Divno! Bura emocija za nas koji nesto sto se podrazumeva toliko ocekujemo! I sreca i radost i ponos i olaksanje i pomalo tuga i… Ljubav, pre svega! Bravo, Suncice! 🙂
Predivni ste!!!! :*
Hvala vam svima na podršci i lepim rečima! 🙂
Mašu vam Sunčani.
Neopisivo ste Inspirativni, „kao i neobično“, što bi rekao naš drug Boban. 😀 Šta god mi se dešavalo, ovde kod vas uvek nađem novo parče pozitivne energije… Uživajte, zaslužujete to. 🙂
p.s. Još jedan veliki osmeh noćas, jer tu je i Laluve!!! :*
Zajedno se radujemo sa vama drugarice, najlepše! 🙂 Koliko nam ovi mali koraci znače…. Puno poljubaca
Gile! A ja se „kao i obično“ obradujem kada nam navratiš! Hvala ti na lepim rečima, drago mi je što ti je lepo ovde. 🙂
Mala, i sama znaš koliko su ti naši koračići OGROMNI! A svakodnevno pravimo nove i nove i nove. 😀
Eh, da je dan zaljubljenih malo češće… 😀
Potpuno ste mi osvežile dan i nedelju .. . i godinu… Srećno i hrabro napred.