Toliko se utisaka u meni sakupilo u poslednje vreme, da nisam sigurna mogu li svoje misli jasno organizovati, tako da ne morate da sakupljate razbacane reči sa ekrana da biste uopšte imali predstavu o čemu pišem. I, naravno, sve se kreće oko našeg Sunca! Kada uđete na vrata Intenzivne nege na Institutu za neonatologiju u Beogradu, pred vama se ukazuju inkubatorčići sa najmanjim ljudima, minijaturnim bebama, a ujedno i najvećim borcima. Odlaskom na ovo neobično mesto počinje naš dan, evo, već nešto više od dva meseca.
Običnim jezikom govoreći, to je Bolnica za bebe, nešto o čemu nisam nikada razmišljala. U stvari, do skoro nisam znala ni da postoji. Bebe se srećom uvek povezuju samo sa najlepšim stvarima, i bolnica svakako nije najbolji način da se započne život. Ali nekad i tako mora i jako su bitni uslovi u kojima se takva nega ostvaruje. Koliko je samo ljubavi, entuzijazma, humanosti i znanja iza tih zidova! Koliko velikih, VELIKIH ljudi! Naviknuti i zaslepljeni ljudima koji svoje živote grade na tako beznačajnim i iskvarenim vrednostima, i ne znamo koliko je onih koji svoje živote vode tiho i neprimetno, ulažući i uvećavajući svoje energiju u plemenite ciljeve, pomažući u borbi za život. Institut za neonatologiju ima u sebi prave ljude koji ga vode i održavaju. Ono što je nama posebno važno, ulivaju poverenje. To je jedna od retkih takvih zdravstvenih institucija kod nas. Dokaz da se sve može kada se hoće, da se i voljom mogu stvoriti uslovi. Velika naša vrednost. Pravi biser.
A to je i poprište igara živaca koje se u roditeljima vode dokle god je njihovo dete tamo. Mešavina strepnje, iščekivanja, ljubavi, straha, nežnosti i svega onoga što iz njih proističe, začinjenih sa novim osećanjem roditeljstva, nešto je sa čim smo morali da naučimo da živimo, a posebno onda kada se nađemo tamo. Tako je teško pomiriti tako suprotna osećanja koja istovremeno žive zajedno – ljubav i strah! Svako nekako pronalazi svoj način, a moj se sastoji u veri – u veri u pozitivnu energiju koja nam pristiže, u doktore, u Sunčicinu snagu, u ljubav, i u ono što je iznad svega toga.
A Sunčica… ona je jedna divna devojčica, jedan maleni-veliki borac sa pogledom koji nas iz dana u dan kupuje. Ne znam šta bih pre napisala o njoj, jer bih mogla pisati do sutra, kao svaka majka sam očarana i ushićena, ali pesnice su mi i dalje čvrsto stegnute u navijanju da sve bude dobro. Da pobedi sve. Da nam lepo poraste i da je što pre držim u naručju. Da se sutra i njena sličica nađe na panou sa fotografijama bebica, sada velike dečice, koje su nekada ležale na Institutu. Da i njena priča bude srećna.
A kao bebica koja je rođena celih 103 dana pre termina, naš biser lepo napreduje, i pored svih problema koji se javljaju zbog nedovoljne zrelosti organizma. Do sada je uspela da dogura do skoro jednog kilograma. Krvarenje u glavici počelo je da se povlači. Počela je lepo da diše sama. Živahna je i lepo raspoložena. Sigurnim koracima polako ide napred. A mama i tata je svakodnevno maze, pevaju joj i bodre je. I jedva čekaju da im osunča i ugreje kuću svojim dolaskom.
A vama puno hvala što mislite na nas!
Sunce naše zlatno! Prenesite joj poljupčića i pozdravčića puno!
Ljubim Vas.
Poljubite jednom i Sunčicu za mene u ruku.
Bravo, bravo :)))
Bice sve u redu.. Mora!
Hrabrica mala, sunce najlepse mamino i tatino…
Puno, puno dalecnih pozdrava sa juzne hemisfere.
cmok cmok cmok
Draga Miličice,
Uz vas smo i verujemo da će Sunčica uspeti. Šta uspeti, ma VEĆ JE USPELA!!!
Ljubi je u naše ime
Često mislim na vas i jako me raduje što Sunčica lepo napreduje. Jedva čekam da dođe kući. 🙂
Njena prica ce, naravno biti srecna.
Sa njom su njeni tata i mama …
I Bog je sa vama.
Drzite se, mislim na vas i cesto svracam ovde i zaista se radujem ovom tvom postu i lepim vestima.♥
Baš me je obradovala ova vest.
Drago mi je da je vaše sunašce dobro! Hrabra je ona devojčica.
Želim vam da uskoro dođete kući zajedno..<3<3<3
Hvala vam za ovu vijest, hvala i malom borcu na tolikoj snazi, a kad sam već krenula u zahvale, evo zahvaljujem i Onom gore, ma kako god se zvao…puno vas volim i nestrpljivo čekam onu vijest kad će nam se Sunčica javiti iz svoje vlastite kolijevke iz svog doma 🙂
Ne prestajem misliti na vas 🙂
Bravo Mico!!!!
Bice sve kako treba!
Ljubim vas!
Kuma
Mala Sunčica je hrabra na mamu.
Mnogo vas vole Olja i Vlada.
Sunčica je borac!
Divno, želim vam svu sreću
Povremeno sam svraćala bojažljivo, da vidim da li ima novosti.
Jako sam srećna zbog vas! A devojčica Sunčica… pa sunce je to, sijaće.
Čekamo post od kuće :-)))
🙁 o bože…kada pročitam ovakav tekst, duša me boli kada se setim koliko me ponekada moji dečaci izvuku iz takta. Pojma nemam koliko smo sretni dok su zdravi. Svaka čast na hrabrosti, energiji, pozitivi. Maloj Sunčici sve najbolje i što lepši napredak!!!
Danas popodne prestala kisa, ali oblaci? jos uvek nepomicno stoje, onako nepregledno crni.
Izasla sam napolje posle nedelju dana (bila sam malo jace prehladjena) i osecala sam se kao da ce svakog casa nesto mnogo veliko i mnogo bitno da se desi. U isto vreme sam se uplasila i usrecila. Cudan je bio osecaj.
Jos me neka pokondirena beogradska baba ukorila na stanici jer sam sedeci „ispruzila noge umesto da ih prekrstim“. I taman osetim, nailazi najcrnje i najmracnije raspolozenje, pomesano sa strahom, kad ono, zasija Sunce!
I sve me prodje, cak je i baba usla u bus! 😀
Citam sad ovo i razmisljam: mora da je Suncica to sredila 🙂
Drzi se, bice u redu. Samo gledaj u Sunce. 😉
Divne vijesti, na ovaj lijepi dan savrseno padaju. Suncica na svoj nacin vec pobjedjuje cio svijet, uprkos svemu. Ima kod filozofa Kjerkegora jedan moto koji moram pomenuti – vjerujem naime, snagom apsurda, snagom vjere, po kojoj je za Boga sve moguce. A jedno dijete, tek rodjena beba vjeruje tako i za nju je sve moguce. Samo napred 🙂
Jeeeeeej : ))))
Osmeh i samo osmeh! Ovo su predivne vesti!
Samo hrabro i polako, sa verom i optimizmom i sve
će biti dobro!
Mislim na vas i ljubim vas mnogo!
Svakodnevno mislim na vas troje. 🙂 Neizmerno mi je drago shto sve dolazi na svoje mesto. Verujem da cete se uskoro zajedno radovati prvom zubicu, ustajati na smenu i svemu shto ide uz to! 😀
Vidim da je i (najvece) dete XX veka tu, pozdrav i za njega i vas, a najveci poljubac na svetu za to malo chedo XXI veka! Izdrzite josh samo malo. Volim vas puno!
ANDRA 😉
🙂 Pišem sa osmehom na licu i prepuna optimizma. I moje su pesnice stegnute, želim vam svima puno puno sreće. Malena devojčica je veliki borac, samo napred Sunce malo!!!
puno pusa za malu sunčicu 🙂
sreca malena…ljubim vas, i uz vas sam 🙂
Zelim da PALCICINA -SUNCICINA rucica poraste kao ova koja je mazi. Ljubim vas svo troje. Od danas cela Palanka drzi pesnice! ! !
Hvala vam puno, baš ste divni! Tako ste me obradovali svojim javljanjem, svojom ljubavlju, svojom verom u nas i radovanju sa nama!
Imamo lepe vesti, a to su da nam Sunčica sada lepo jede, pa lepo i raste, da ima 1050 gr, da ima minimalnu potporu kiseonika u disanju, da je imala operaciju okica i da joj je uz pomoć nje jedna divna doktorka spasila vid… Uživamo u svakom danu sa njom, a detaljnije ću se pohvaliti uskoro, u nekom novom tekstiću.
Sve vas ljubim!
Ja ne vidim ekran od suza!……… Radosnica.
Ne poznajemo se, ali kao da sam vas već negde srela i kao da smo se družili!
Sve zahvaljujući tvojim pitkim tekstovima punim topline i ljudskosti. Svakog dana sam posećivala sajt.
Mnogo si me obradovala. Puno vam sreće želim svima!
Divno, divno! Ljubni nam tu veliku devojku! Ne mogu dočekati novi tekst! 😀
Draga Mico i Ivane,
Divim se vasoj hrabrosti, a Suncica, pa izgleda da je ona na mamu!
Mali borac! Iskreno se nadam da ce uskoro vase brige zavrsiti.
ciao
Uz vas smo svaki dan!
Sve dok je Sunca i Meseca! I Zvezde!
Taj trnoviti put do Zvezde smo prosli malo pre vas! Ali sve ostaje sveze i utkano u svaku Laninu reč,pogled i pokret!
Da sto pre Sunčana devojčica dodje kući i da svaki dan Sunce pozdravi osmehom.
Pozdrav od Palčice Lane i mene!
Danas sam cula predivnu vest -SUNCICA JE PRESLA U KREVETAC- Tako sam se obradovala i morala sam da to podelim sa svima koji misle na VAS TROJE i koji vas vole!
Slađana, puno ti hvala na svemu!! Tvoja podrška i iskustvo su nam posebno značili u trenucima koji su bili kao noćna mora. A ti, na žalost, vrlo dobro znaš kako to izgleda.
Ali zato je tu sada tvoj biser – pozdravi mi Lanicu Bananicu. 🙂
Nina, pozdrav i tebi!! Zasadi koji hibiskus i za nas. 😀
Danas sam slučajno pronašla ovaj sajt. Pročitala sam sve vaše priče i srećna sam što je Sunčica pobijedila.
Moram da vam kažem da smo i mi prošli kroz sličnu situaciju. Aleksin život je,umjesto radošću,počeo sa suzama. Na žalost,nismo naišli ni na humanost (koja bi trebala da se podrazumijeva) na Neonatologiji u Podgorici. Pored sve tuge koju smo morali da podnesemo zbog raznih komplikacija povodom Aleksinog prijevremenog rođenja,razočarali smo se i u zdravstvo,i u ljude,i u humanost…
Božijom voljom,Aleksa je ostao zdrav i živ i sada ima 2 godine i 8 mjeseci. Mnogo je veseo dječak. A u mom srcu je ostala zarobljena tuga i strah kako se ponovo usuditi na događaj koji bi trebao biti nešto najljepše u životu?