A kako je u oblacima?

Naše dve crticeNatpis sličan ovom naslovu već danima stoji na mom statusu na Gtalku. U oblacima sam i ne vraćam se skoro, sigurno ne do sledećeg jula. Sećate li se moje zimske priče sa reke iz januara? Poslednji pasus u kome vidimo rode i moja želja da nam u skorije vreme priđu bliže, obistinila se pre dva meseca. Bile su toliko fine da dođu obe i došapnu nam da ćemo sledeće godine dobiti dve bebice!

I tako ja ostadoh negde u vazduhu, malo iznad zemlje da lebdim sa njima. A kako je biti trudnica? Uvrnuto. Promene su aktivne na svim nivoima, ali krenimo od svakodnevice.

Šta jedu trudnice?1. Hrana. Pih, što je to postalo nešto grozno obavezujuće! Nekada mi je Ivan u šali pričao kako bi lepo bilo da možeš hranu da uzimaš u pilulama, te uštediš energiju, posuđe i prostor, što je meni bilo neverovatno besmisleno, budući da je uživanje u hrani i isprobavanju novih ukusa vrlo primamljivo. Ipak, sada bih rado pozdravila tu njegovu ideju, jer trenutno hrana ne samo što nije uživanje, nego je i mučenje. Sve ima jak miris koji podiže želudac, a ono što sam uvek volela da jedem sada ima bezveze oblik, konzistenciju i boju. Pitanje sa kojim se sada najteže nosim je: Šta ćeš sada da pojedeš? Dakle, nisu to klasične mučnine, već jedna opšta odbojnost prema hrani. I da, saznala sam da tim mukicama samo tepaju jutarnje mučnine, jer inače mogu da traju po ceo dan, pa i noć. Napominjem da je to vrlo individualno, ali da se svi ovi simptomi pojačavaju ako je u pitanju blizanačka trudnoća, kao što je kod mene.
U svemu tome, za dečurliju ne brinem, ti su se sigurno dobro poslužili na mom švedskom stolu. Ljubi ih majka.

2. Kmečanje. Valjda sam ja pre njih odlučila da u tome probijem led. Kmečanje, slinjenje, kenjkanje, plakanje… to je toliko postalo uobičajeno, da sam često zbog toga teška sama sebi. Drugima nisam, njima je to simpatično, tim pre što uopšte ne liči na mene. Ako mi je mnogo toplo, mrštim se i guram sve oko sebe. Ako gledam u pun tanjir i shvatam da gubim borbu sa njim, rasplačem se. Ako je neko malo grublji, po mojim sadašnjim, osetljivim,  shvatanjima, dignem nos i zaigra mi vilica. Podetinjila, valjda se to tako kaže. Nije lako, ali uvek mogu da legnem u krevet, pokrijem se i zaspim, ako mi mučnine to dozvole. Ako ne, idemo u sledeći krug kmečanja.

3. Zevanje. Kao početni stupanj spavanja u bilo koje doba dana. Ovo je dodatno podstaknuto time što mi je prepisano ležanje kod kuće, posebno zbog vremena napolju, kao i aktuelnih prehlada, gripova i drugih pošasti. Zato – knjiga u ruke, pa dokle doguram, dok se sa istom ne uspavam.

Snovi u trudnoći4. Snovi. Međutim, noćno spavanje nije nimalo tako spokojno i dugotrajno kao što je umelo biti. Buđenja su česta, sa trčkaranjem do kupatila, a posle ko može da se uspava – super. Sanjam kao nikada ranije. I to vrlo živo i dugo, a kasnije se sećam svih detalja. Sanjam ljude koje nisam dugo videla, pa i one koje više nikad neću videti. Sanjam neke zaboravljene događaje iz detinjstva. Sanjam i ono pod tačkom broj 1, s tim što u snu mnogo bolje izgleda. Ali najbitnije je da su ti snovi skoro nepogrešivo vrlo lepi i prijatni, kao da mi otvaraju jedan novi svet, iako već doživljen.

5. Telo. Zaobljava se. Ne, nisam se još uvek nimalo ugojila, štaviše – malo sam i smršala. Ali promene se vide svakog dana i sada mi već neke stvari iz bliže prošlosti izgledaju neverovatno. Na primer, trčanje, koje mi je toliko prijalo do skora. Bicikl, na koji sad ne bih mogla ni da sednem. Roleri? Nikako, plašila bih se! Penzionerske šetnjice i po neka vežbica da se ne ukočim od silnog mirovanja – puna kapa!
U farmerke više ne ulazim, stežu me, sada su mi hit trenerke. Brus omalio, a pidžamice i spavaćice omilele.

Blizanci6. Štucanje. Zeznula sam i našeg mačka koji je po ovoj aktivnosti dobio ime. Sada mi se i on smeje. Dok ja ne zakmečim!

Bilo kako bilo, super mi je ovde i ne bih se menjala za ne-trudnu Milicu. Sve je nekako novo, drugačije, bogatije i interesantno samo po sebi, a još kada pomislim na konačan cilj – mojoj sreći nema kraja!

26 oдговора на “A kako je u oblacima?

  1. Još jednom čestitamo !!! Iako nam je mnogo drago zbog vas četvoro, pomalo mi je i krivo što ste obe rode zadržali za sebe… Ako sve počinje januarskom vožnjom na Savi, pozajmićemo Dopefish bar na jedan krug ove zime 🙂

  2. Advokatice, Dafe, LakoPamtljivi, hvala puno!

    Bubullina, hvala, držimo se! 😉

    Pero, biće da su rode danas malo tvrdoglavije, sa njima treba na poseban način biti fin, i uporan!

    Laluve, hvala ti! Pa jeste, potpuno drugačije, i teško opisivo. Iako sam probala da sve to stavim u reči, i dalje ima jedan neizrečen deo… Idem da uživam, već mi se prispavalo! :))

  3. „Majčice mila
    majčice slatka
    čestitka moja
    vrlo je kratka.

    Sreću ti želim pun koš
    daj majčice reci šta želiš još!“

    Nego, sve stavke su me zadesile kao tebe, sem dve bebice i mučnina, koje svakako nisu jutarnje ni holivudske 🙂

    A što se tiče opisivanja u rečima, mnogi me pitaju, pa što sada kada si trudna ne pišeš o tih hiljadu jakih doživljaja koji to prate. Kratko i jasno. Valjda sam sebična u doživljavanju i nemoćna da prenesem to u formu reči. Nadrealni su to momenti. Doduše oni koji dolaze su itekako stvarni.

    Čekaj čekaj, kad počnu da ti bebe štucaju u stomaku :)))
    Hihihihihi.

    Čuvaj se i mućkaj bebice. I biće sve super. Klaj klaj. U pufnasti svet.

  4. Mico, ja se sada opet obradovao kao kad sam čuo za ovu lepu vest.

    Veruj mi da sam čitav sutrašnji dan bio fijuuuu…! 🙂 Neizmerno mi je drago zbog vas.

    Najiskrenije vam želim svu sreću ovog sveta, vas dvoje + dvoje to i zaslužujete. A Boban će u jednoj epizodi „Dece“ morati da pušta samo uspavanke! 😀

    P.S. Nekima se dopao Šicko. 😉

  5. Milicice to je divno 🙂
    Bas se radujem zbog vas. 🙂

    Zelim vam … ma, sve sto vec i imate 😉 samo sada jos uvecano za ovo osecanje da ces uskoro svoj dom deliti sa jos dve slatke sanjelice, koje ce sanjati i sijati i zraciti ljubavlju i optimizmom kao mama 🙂

    Uzivaj!
    p.s. Ne zaboravi da ide duga zima zato molim te redovnije pisi o ovim slatkim promenama u tvom zivotu, treba nesto da nas greja do proleca 🙂

  6. EtoTako, hvala i tebi na pesmici! Sva se raspilavih! Ih, koliko sam samo čekala na ovo, sada neću izgledati blesavo uz dečje pesmice i igračke. :))
    Tata odmahuje, vrlo je pažljiv i trudi se, a bogami zna i da grdi oko hrane, razgolićavanja po stanu ili mojih pokušaja da i dalje izigravam atletu.
    A samo razmišljam kako li će tek bebironci složno da đuskaju po stomaku, ala ima da bude žurka. Posebno ako su na mamu.
    I eto, uspela si… pufnasti svet… to je prava reč! 😀

  7. Gile, kod Bobana ima da napravimo „Obdanište za decu dece XX veka“. :))) Da vidimo ko će onda da vodi – Stonsi ili Bitlsi. 😛
    Hvala puno na lepim željama!

    Šicko je inače mačak od našeg redovnog komentatora Dafa. Sigurno sada raste kao kvasac, ponosan. A i kome Šicko ne sme da se dopadne?! I… pristaješ li da usvojiš mače? 😀

  8. Marice, hvala puno! :*
    Sanjalica i ja ćemo se truditi da budemo redovni i da vam ulepšamo zimu, a što da ne – i da vas malo zagolicamo kako bi pojedini blogovi postali ispunjeni ovim temama. 😉

  9. Jelena, znači da smo te i duplo obradovali! 😀 Hvala na lepim željama!
    Posetila sam link. Ajoj, pa ako je ovakva tiba u 17. nedelji, ja sam vrrrlooo napredna. :)))

  10. iako citam tvoje textove unazad godinu dana,tek me je vest o blizancima naterala nesto da napisem.CESTITAM,DA STE ZIVI I ZDRAVI I DA ZIVITE BAR 100 GODINA.O trudnoci ti necu nista reci,sve ces to sama shvatiti i pregurati.PRave muke nastaju tek po porodjaju.A i to su slatke muke,kod tebe u duplikatu!JA imam jednu slatku mukicu a od skoro sam i tetka,tako da mi nikad nije dosadno.Toliko od mene,uzivaj i odmaraj dok mozes!strelica

  11. Marija, uvek mi je drago kada se javi neko ko me čita a da ja to i ne znam! Hvala ti puno na čestitkama i lepim željama! 😀

    Trudim se da mi svaki dan bude poseban i da uživam koliko mogu, ne lupajući previše glavu brigama i onim šta može da bude, kako će to izgledati… Uvek je sve drugačije nego što sam zamišljala, i u tome leži posebnost i sreća! Samo znam da se radujem i kada samo pomislim na potomstvo.

    To kako si srećna zbog tvoje slatke mukice i tetkine dušice, samo govori u prilog tome da deca jesu ukras sveta! Veliki pozdrav i prijatno čitanje!

  12. AHA! TU sam te čekala! Hm….čini mi se da sam te među prvima pitala šta misliš o bebama….intuitivno sam naslutila da ćeš skorije biti mama….
    MMmmmmm, da. Nisam posećivala tvoj blog, dugo….. od septembra 2009, ….kad sam se udala….i kad sam bila u frci….i tad si mi bila podrška…..
    I ovih dana mi se motaju te bebe po glavi….. i tako, ….napiši mi koju reč ….može i privatno….

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *