I tako su oni živeli srećno do kraja života… Iskreno verujem u bajke, pouke koje nam one donose i život koji nam nude. Ipak, neke bajke su nam ili pogrešno prenošene ili loše tumačene. Pre svega mislim na one koje se tiču idealnih ljubavi, ili ljubavi uopšte. Još dok su male, devojčicama se serviraju priče o prinčevima na belom konju koji ih spasavaju od zle sudbine. Dečaci maštaju o toplim, dobrim i čistim ženskim dušama (i telima!), sanjaju o uvek savršenoj ženi koja će ispuniti svaku njihovu želju. Mislim da su ovakve predstave o ljubavi zeznule mnoge. Realan život počinje tamo gde se bajke završavaju.
U poslednje vreme mi se često dešava da mi se neko požali na svoju drugu polovinu, a i sama sam bila u prilici da stvaram probleme zbog nečega u šta sam bila ubeđena da nije udešeno po valjanim merilima, dok na kraju konačno nisam otkrila ovu veliku istinu. Bajke su lepe, romantične i šarene, ali su ipak bajke – priče sa izmišljenim likovima i dešavanjima, čiji se samo simboli i skrivena značenja prenose na stvarnost. U estetskom smislu, ali i u onom fiktivnom, koji se tiče mašte, one su potpuno opravdavajuće. Problemi nastaju onda kada ih shvatimo preozbiljno i poverujemo da su stvarne.
Tako od našeg partnera očekujemo da nam čita misli i da uvek bude spreman da uradi ono što smo zamislili. On treba da bude uvek naspavan, duhovit, raspoložen, ambiciozan, a ujedno tajanstven, zanimljiv, izvrstan kuvar, vragolast ljubavnik na duge staze (sa preponama i bez njih), šarmantan tip, antipapučar, kul lik, otvoren prema društvu i istovremeno prema nama, ali da se tu ne uključuju ostale devojke. Ista priča važi i za drugu stranu. Sve u jednom. All inclusive. Savršenstvo bez mane. Ipak, u celoj priči se možda zaboravlja da smo svi mi srećom ipak – samo ljudi.
Kao takvi, svi mi imamo svoje potrebe, osećanja, želje i borbe, i sve je to sklono promenama i oscilacijama. Mislim da sve više razumem svog tatu koji nam je na venčanju poželeo samo jedno – da se poštujemo. Nije to samo ono formalno poštovanje koje se tiče lepog vaspitanja i kurtoazije. Poštovanje se odnosi na iskreno razumevanje tuđe prirode i istinske želje da se taj neko prihvati takav kakav jeste. Sve ostalo – sva očekivanja od drugog, sve težnje da se neko „isklesa“ po svojoj slici idealnog muškarca/žene u glavi, vodi samo gušenju nečije ličnosti, samim tim unesrećavanju bića koje bi trebalo najviše da volimo i rušenju veze do koje nam je jako stalo.
Bajke nam ne govore šta je bilo nakon idiličnog venčanja predivne princeze i prekrasnog princa, ne otkriva nam kako su se kretali svojom bisernom stazom kroz srećan život. Tipizirani likovi u sebi sadrže mnogo prostora za stvaranje raznovrsnih i duhovno različitih likova, uokvirenih samo jednom, najglavnijom tipskom osobinom. Upravo na tom prostoru, gde se dvoje samostalno razvija i živi istinski ispunjenim ličnim životom, ima mesta za ljubav.
ha, i vrapci na granama znaju da su bajke imak samo bajke.
elem, mala deca ne sanjaju o idealnim zenama, to tek krece posle 12.-13. godine, a do tad su najbitnije: borba protiv neprijatelja (igra rata), fudbal (mada i kasnije), i mnogo drugih stvari iz sveta maste o junastvu, igre… No nebitno sad, ali generalno u sustini, brak nije samo nekoliko minuta dobrog seksa u krevetu, vec mnogo vise. Postovanje i dogovor sa parnerom kucu gradi… vrlo cesto, u braku treba i odrcanja od prethodnog nacina zivota.
Interesantna ti je tema za diskusiju i polemisanje, ali ne postoji ni jedan univerzalni obrazac za srecan brak. Jedno je sigurno, generacija bebji bumersa je imala drugaciji odnos i shvatanje braka, dok mi X generacija imamo drugacije.
Iako mnogi tvrde da fizicki izgled nije bitan, licno smatram da je fizicki izgled sa odlicnim karakternim osobinama coveka pun pogodak i da odsustvo jednog od ova dva elementa predstavlja losu kombinaciju; i veoma sam veliki protivnik onoga „sta kazu zvezde“ i zodijacki znaci, jer to je bas cista budalastina, vise se orijentisem na psihologiju coveka.
Ivane, izvesno je da bajke svojim čitaocima prenose određene poruke, i upravo je to ono što doprinosi njihovoj svevremenosti i dugom opstanku. Te poruke nimalo nisu tako površne i jednostavne kakvim ih neki predstavljaju, i suprotnosti u njima izvorno nisu tako oštro odvojene i okarakterisane. Ipak, bajke su vremenom dobijale drugačije oblike, u zavisnosti od potreba društva, najverovatnije. Samim tim što npr. motiv izgubljene cipelice postoji i u jednoj egipatskoj ili kineskoj bajci, ili što se motiv zle maćehe može naći u gotovo svim svetskim bajkama, govori u prilog tome koliko su njihovi simboli jaki i koliko se mogu primeniti svuda i na svakoga, što opet znači da se bave stvarima koje su svakom čoveku vrlo važne. Ljubav je samo jedna tema, a tu su i odbačenost, mržnja, porodica, lepota, zdravlje…
E sada, svi smo mi odrastali na jednoj vrsti bajki, a da bi video koliko su npr. Diznijeve bajke drugačije, ne moraš tragati predaleko – pročitaj kod Vuka neku našu narodnu bajku, a da ne pričam kako izgledaju ruske, istočnjačke ili neke stare evropske bajke i koliko u njima nije sve tako šareno kako je to u holivudskim bajkama.
Dakle, pričam o onome što duboko u nama ostaje ukorenjeno kao simbol i kao sistem vrednosti. U tom smislu bajke su realne. Ipak, u Diznijevom smislu, one su idealizovane i donekle ih smatram krivcem za vaspitanje devojaka.
Brak je samo jedan delić priče, on je institucija, a ljubav to nikako ne bi smela biti. Ceo moj tekst je razmišljanje o očekivanjima u ljubavi uopšte, a ako neko to uspe da održi i u braku, odlično.
o,da
zato treba stogo voditi racuna kakve bajke serviramo deci
i kakve holivudske filomove posle gledaju
ili sta citaju
ali nije bas sve tako jednostavno
tako da i ta deca kad odrastu, kao sto smo mi jednom (ako smo) neka lakse, neka teze
shvate da su savrsenstava u nesavrsenstvima i da se kao i sve ostalo ljubav stvara i menja svoje oblike, mirise i tragove
Ja ne bih rekla da je postovanje presudno zbog toga sto u sebi ne sadrzi potrebnu dozu bliskosti, ali je svakako vrlo znacajno. Ja bih rekla (iz sopstvenog iskustva) da je najbitnije prijateljstvo. Muskarci i zene dozivljavaju jedni druge gotovo kao rivale, da ne kazem neprijatelje… Prica se vrti oko toga ko ce pobediti, po cijem ce biti i slicno. Veliki uticaj imaju ego i nesigurnost. I vecina ljudi zaboravi da je njihov partner postojao i pre veze, da je izgradjena licnost. Zato je zaista bitno izgraditi prijateljstvo. To pre svega donosi preko potrebno poverenje i nesebicnost.
Laluve, deci se često servira džank uvijen u šarene papiriće. Neko nekada i shvati, a neko ceo život očekuje.
Milena, slažem se sa tobom, samo što je i u prijateljstvu potrebna ta vrsta poštovanja, jer i neki prijatelji u startu previše očekuju. A svakako je srž ljubavi prijateljstvo, samo malo više razvijeno. 😉
U potpunosti se slažem za poštovanje, meni je ono najvažnije na svetu! Ništa manje nije važno razumevanje, u svakom, ali svakom trenutku, a slede iskrenost i tolerancija. Sve pada u vodu bez poštovanja…
Ono, love mi se nekako podrazumeva… (And making love all the time, razume se…:))
Vrlo zanimljiv i realan pogled imaš!
->Ivane, „fudbal (mada i kasnije)“… :))))))))))))) E, za ovo uvek morate da imate razumevanja, drage dame, kao i mi za Vaš shopping! (Ovo je sad teška generalizacija, ali – just kiddin’!:)
Ah, vi muškarci, stalno to ističete. Kao da mi ne znamo da love bez making love-a nikako ne ide. 😛 Ali ni njega nema bez poštovanja. Makar ne dobrog. 😉
Ma, bilo da je fubdal ili šoping, sve ti se svede na isto. Ivan ne voli fudbal, ali moram da razumem njegovu strast za igrice, na primer. Ja ne volim šoping, koliko volim da zujim i trošim pare na knjige, ali to tek treba razumeti. :))
Sve to može biti i simpatično, naravno, dok je u granicama normale. 🙂
Ali ipak, smešni ste kako se ložite na fudbal. :PP
Xaxaxa, ova prva ti je dobra… 😀
Svako ima neki svoj „porok“, važno je da ne gnjaviš devojku time, ili ona tebe nečim svojim… :)) I da su oboje posvećeni tome taman onoliko koliko je potrebno da ipak malo odmore mozgić from each other. :))
A kako i ovo donekle može da se svrsta pod poštovanje („tuđeg prava na slobodno vreme“, reče mi neko jednom, koliko god glupo da zvuči…), ono ostaje najvažnije!
Ljubav, iskrenost i blagost, to je dovoljno 🙂
ko kaze da su bajke naivne, sto mislite dali je slucajno sto je crvenkapica bas crvena i sto je vuk pojede upravo u krevetu, posto nije slusala mamu i nije isla pravim putem…
ali to nema bas puno veze sa temom…
od svih gore navedenih sastojka koji cine uspesan brak milim da najvaznije je razumjevanje…ako ima razumjevanja onda lako ide ljubav, postovanje, iskrenost… a naci srodnu dusu koja te zaista shvata i razumjeva s kojem ces provesti deo ili ceo ostatak svojeg bitija zaista je jedan od najtezih zivotnih izazova…
GilGal, meni super zvuči to što je neko jednom rekao. Svaka čast!
Lončina, kako ti uvek nađeš prave reči. Jedan je guru! 😉
Kuch, nikada nisam imala slične asocijacije za Crvekapicu. :)))) Vrrrlo interesantno. Sve u životu treba shvatati kao izazov, tako je lakše.
pffffff, lazi i prevare
grrrrrr
a sto ti stalno gundjas 😛
hehehehe pa samo sam iskren.
To su konstrukcije za slabe ljude kojima treba podsticaj i opravdanje: naucnici to zovu LOKUS KONTROLE.
zenska konstrukcija…postoji samo navika i poštovanje. Ono što mi zovemo ljubav zapravo je navika, sazaljenje, strast, razumevanje, ljubomora, mrznja, koristoljublje, obzir…..sve po malo…
Popularna tema obrađena više puta, sa ličnim pečatom sjajna priča. Nisam te čitala dugo, ali sve si mi bolja i bolja. A tema mi je legla k’o budali šamar.
poljubac 🙂
Sanja, pa gde si ti?
Drago mi je da ti je tema legla, a prija mi što mi kažeš da napredujem. Onda sve ovo ipak ima nekog smisla.
Ljubim i ja tebe i nadam se skorem viđenju.