Потпис

Од тог првог важног потписа прошло је више од десет година. Целе ноћи је пљуштала киша, она летња – освежавајућа колико и упорна, док сам је кроз сан молила да се потруди да ускоро заврши са својом представом, да нам макар сутра не поремети планове. Ујутро сам се умила, скупила косу у онај нехајни реп којим се дичи свака домаћица, и у лежерној летњој хаљиници и папучама скокнула до продавнице. Код фрижидера са млечним производима помогла сам једној баки да […] Настави са читањем

Посвета сараднику Сунца

Са прве странице те књиге смеши се и посвета: „Драгој лепотици Милици, да јој њена земља увек буде најмилија.” 16. мај 2003, код Ресавске пећине. Китњаста, префињена писана ћирилица, у коју су се уплеле детелине са четири листа, цвеће, и сунце. У потпису стоји: Добрица Ерић. Ту годину, на прелазу између гимназије и факултета, провела сам радећи са Иваном репортаже о лепотама Србије – аналогним фотоапаратом, на слајдовима, уз свеску и оловку под мишком. Рубрика у тадашњем Бурдином часопису Лиса […] Настави са читањем

„Gnezdo ljubavi i smisla“

Nova slika za uramljivanje. Dve male koleginice-drugarice koje je povezala slična priča o klimavim počecima života, i danima provedenim u bolnicama, u vakuumskim prostorima između ove i one strane. Ali te male šmizle navikle su da prkose svim nestabilnostima, padovima, prognozama, dijagnozama, sumnjama, letargijama, pogledima. Toliko su nežne u svojij snazi, toliko moćne u svojoj ljubavi prema svemu, i tako jednostavno a savršeno svoje, da ne možete da izbegnete da to pređe i na vas. One su osvojile život da […] Настави са читањем

„Još jedno proljeće!“

„S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu s cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvek pokopano. A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvjek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom […] Настави са читањем

Prolećno pismo

„Išao sam po pozorištima, školama, izložbama, skupštinama, i jednako razmišljao šta da vam sve javim. Sad, kad treba da počnem da se prepirem, da napadam, da branim, sve mi se to čini smešno i dosadno. Voleo bih mesec dana, mesec dana, svaki dan, sto puta, da vam. javim: ne bojte se, setite se večnosti, sve je dobro, nema greha, nema zakona, nema jave, gledajte u nebesa, udišite zrak bezbrižno, dolazi proleće, oslobodite se svega.“ Večni Crnjanski ♥️ „Pismo iz Pariza“