Puna torba dobrih knjiga

Nema godine da se moj odlazak na Sajam ne pretvori u malu avanturu, htela ja to ili ne. Olja i ja smo jedne godine, kao zahuktale studentkinje književnosti, ambiciozno pokupovale knjige koje su bile pretežak teret za nas. Cenu prevelike želje da budemo načitane platile smo taksisti – Ivanu, koji je došao po nas, i to – čamcem! Ove godine ima neke čarolije koja lebdi oko Sajma, kao da je i sam želeo da mi u poseti njemu sve bude potaman. U tom poletu, htela sam da ostvarim svoju davnu želju da se sa Sajma vratim pešice, preko Ade. Zaboravila sam da već neko vreme nisam ozbiljan pešak, jer se sve udaljenosti kod mene u glavi sada mere kao da ih prelazim biciklom. „Kako se vraćaš, preko novog mosta?“ Pa… pre bi se reklo ispod njega. Nikada nisam u tako rekordno malom vremenu dobila toliko ponuda za brak, kao tada od uzavrelih majstora na radovima oko novog mosta. Usporila sam korak tek kada sam se dočepala mirne i zelene Ade. Bacivši kese u travu, pomislila sam kako je ovo izlišan trening za mene i kako je možda vreme da nabavim elektronsku spravicu za skladištenje i čitanje knjiga, koja ujedno čuva i leđa.

sajam

Nego, da vam pričam šta sam pazarila!

U mojim kesama bilo je dosta stvari koje sam kupila za poklon, želeći da iskoristim popuste. Što se mene lično tiče, stav prema knjigama mnogo se promenio – više nisam sakupljač koji voli da mu se police ugibaju od knjiga, čuvam one koje dobijem na poklon, kupim one koje volim toliko da im se vraćam, one koje više ne bih čitala poklanjam, a sve što mi treba potražim u biblioteci. Zato sam ove godine iskoristila priliku da obnovim članarinu u Gradskoj za upola manju cenu. Naša biblioteka u bloku 44 je tako dobro opremljena i prijatna, da vredi svaki dinar od tih 750 što sam dala na članarinu. Ekonomično i praktično.

Stripovi. Nikada mi to ne bi rekao, ali znam da je moj brat ponosan na svoju mlađu sestru, tj. mene. Kao klinci skupljali smo stripove, iako tada nisam znala ni da ih čitam. Ali sam gledala sličice i podržala ga u otvaranju prve stripoteke u kraju, u staroj i preuređenoj šupi u našem dvorištu. Elem, kada su moj brat i moj muž počeli pre nekog vremena da prečesto pričaju o stripovima, znatiželja mi se probudila. Sada se već nerviram što stripovi tako nepravedno, čak i više od dečje književnosti, imaju podređeno mesto kod onih koji vole da čitaju. Spoj crteža, kadrova, dobre priče, često hibrid filma i književnosti. Pored toga, stripovi i divno mirišu. I nisu teški za nošenje. One kojima nisam ubedljiva molim da pročitaju nekog Dilan Doga – Ksabaras!, Mater Morbi, Manastir, Nekropolis, pa neka mi javi svoje utiske. Kao najjači iz ove družine u kuću nam je na poklon stigao i Tamo gde pogled ne dopire. Ne plače se samo uz filmove, plače se i u pola noći uz ovaj strip.

pogled

Dečje knjige. Moja stara ljubav, sada rasplamsala zbog Sunčice. Prokrstarila sam svim štandovima sa dečjim knjigama, ali Kreativni centar i Pčelica su ubedljivo najjači, sa najjasnijim idejama, najoriginalnijim knjigama i najboljom podrškom. Kreativni centar ima interaktivne knjige za najmlađe, a naša omiljena je mekana i necepajuća knjiga-igračka Vreme je za nošu, u kojoj stanuje omiljena Sunčicina lutkica. U hali 4 (nekadašnjoj hali 14) imali su još jedan štand, gde su bila neka od divnih starijih izdanja po vrlo sniženim cenama, tako da smo kupili neke od naših omiljenih slikovnica za po 180 dinara. Pčelica nas je obradovala sa 3D knjigama, u stilu nekadašnjih ruskih novogodišnjih čestitki koje kada se otvore prerastu u priču, i Sunčica je njima oduševljena, toliko da moram da joj držim ruke da ne iščupa sve one živuljke iz džungle koje iskaču prema njoj. I ovogodišnji hit, priča za pred spavanje, Mala bela sova, o ljubavi prema različitosti i ilustracijama tako lepim i nežnim, da bih volela da mogu stalno da ih gledam na zidu.
U hali 4 bilo je i knjižica za decu na engleskom, što nam ne smeta jer ne čitamo (mama iovako izmišlja priče uz ilustracije koje Sunči može da vidi), našli smo neke interaktivne, a velika prednost je što su povoljnije u odnosu na slične od naših izdavača.

Zašto volim Lagunu?

Njihova izdanja Pekića, Saramaga, Kafke, Basare čista su petica i time su me skroz kupili. Ima tu još izdanja za koja im treba skinuti kapu. Kao član, i van Sajma imam fine popuste kod njih, odlično im radi i internet prodaja, tako da se kod njih nisam duže zadržavala. Ipak, sa njihovog štanda ponela sam jedno Pekićevo čedo, čije reči kao da žubore preko papira, i koji ume da vas nasmeje bez trunke sarkazma. To dar vredan svakog poštovanja.

Ekart Tol

Dugo nisam čitala knjige koje se tiču savremene psihologije, duhovnog rasta, ili kako god. Postale su  mi sve slične, previše napadne, često maglovite, sa nejasnom poentom, sa mnogo oglodanih recepata za srećan život. Sigurna sam da bih slično pomislila i za Ekarta Tola da sam slučajno u knjižari naletela na neku njegovu knjigu, posebno što na sebi ima onaj natpis sa lošim prizvukom Bestseler, ali njega sam dobila kao preporuku od jedne žene velikog srca u koju imam poverenja. Ekart Tol je nešto novo, jednostavno, razumljivo, inspirišuće. Na mene deluje kao kada na četrdeset plus stepeni popijem hladnu limunadu.

Ima i jedna knjiga koju nisam kupila, ali o kojoj mi je jedna prijateljica rekla mnogo iskrenih reči punih oduševljenja, da sam sigurna da vredi pročitati je. Autobiografija Peti Smit, Samo deca, konačno prevedena i kod nas.

Lepo sam se provela. Prošetala, ispričala se, videla ljude koje s radošću viđam svake godine na ovom istom mestu, pila najslađu kaficu sa mamom, videla da i nisam toliko ispala iz tokova koliko sam mislila, ponela kući zabavu i odgovarajuću hranu za dušu. Pa, Sajam nije tako loš ni za izlazak sa mužem. Na biciklima nikad ne možemo da se držimo za ruke.

P. S. Na slici gore ima i jedna knjiga o kojoj ne znam gotovo ništa. To je jedna od onih knjiga koja se zalepi za vas i koju želite da pročitate bez nekog posebnog razloga. Ima dopadljive ilustracije i ime autora kome se redovno obradujem kada ga vidim u Politikinom Zabavniku. Pa vi sad probajte da je nađete!

5 oдговора на “Puna torba dobrih knjiga

  1. Sećam se da mi je te godine Tomas Man najviše kičmu opteretio. I sećam se svog keza kad smo srele Braju među štandovima. :)))

  2. Hej i ja sam ove godine kupila strip, po prvi put :). Preporučujem, interesantno štivo (za sada :)) – Ibikus – Paskal Rabate.

    I dečje knjige, naravno :). Moji momci jako vole nalepnice, a Pčelica ima baš lepa izdanja. Nisam provela dovoljno vremena na sajmu i baš mi je žao što sam propustila neke knjige, te jedna čekam novi sajam sledeće godine :D.

  3. Bio je ovde i post u kome se pominje vožnja čamcem do Sajma, koliko me pamćenje služi, pre koju godinu. 😀

    Nego, ne možeš da pričaš o Dylanu, a da ne pomeneš „Manilu“, moliću! Nedavno izašao i solidan nastavak… 😛 Pa „Čarobni frulaš“, „Preko praga“… A „Pogled“ je sjajan, jedan od stripova kojima se često, često vratim… Ako budeš raspoložena, možeš i da napišeš tekst i budeš nam gostujući bloger na:
    http://udruzenjesvetstripa.blogspot.com/

    Reklam’ca. XD

    Inače, ove godine sam (ne)opravdano propustio Sajam, ponajviše zbog svega nepročitanog – a ima toga – od prethodnih godina, ali recimo jedan (meni makar) zanimljiv podatak: Paladin nastavlja da objavljuje Kurta Vonneguta tamo gde je Beli put stao.

    Drago mi je da se i ove godine sve pretvorilo u pravu avanturu! 😉

  4. Joj, što volim da mi se javite ovde! 😀

    Olja, e Tomasa Mana bih sad samo tako uzela iz biblioteke. Nežne smo mi i sićušne za njega. Jedino kada bismo imali neke džentlEmene da nam pomognu… ali neka hvala, još nam intelektualci fale. :))) Da, da, Braja… Samo da znaš da ga povremeno srećem u kraju. Ali sada sam velika, držim glavu na nivou, a pogled mi stamen… ili je to zato što mi je torbica sada mnogo mala da bih u nju gurnula glavu!

    Tamara, toooooooo! I nadala sam se da će mi se javiti neko ko će mi preporučiti šta dalje da čitam. 😀 E, a Pčelica… ma ja bih mnogo pisala o njoj, mnogo ih volim. Nalepnice se meni sviđaju, šteta što Sunčici barem za sada to nije tako interesantno. Ivan i ja smo za nas od njih kupili one knjižice-koferčiće sa magnetima. Strava! 😀 A tek one knjige uz koje dobiješ marker, pa možeš da pišeš-brišeš dok učiš da crtaš. Je l’ si to videla?

    Gile, gde si ti, čoveče? 🙂 Kao da sam znala da ćeš se javiti… 😛 Manila? Niti sam videla ovaj broj, niti ga čitala! No dobro, potražićemo. 😀 Nisam to gore napisala, ali uzeli smo i Orlove Rima, uskoro treba da izađe u 4. deo. Na Marinija sam odlepila još sa Škorpijom! Vidim ja gde ti sada obitavaš, nisam znala za ovaj blog, hvala ti na preporuci. 🙂 Paladin? Eto domaćeg zadatka za mene. Vidimo se uskoro!

  5. Bravo Gil Galade, petica za pamćenje! 😀 😀 Svaki put kada je Sajam knjiga setim se te lepe avanturice čamcem do „posla“ i nazad.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *