„Još jedno proljeće!“


„S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu s cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvek pokopano. A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvjek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom otvrdlom korom, ponovo razbudi i glasa.

Žmirim na mladom proljetnjom suncu i osjećam da sad već životu ne treba tražiti drugog cilja ni dubljeg smisla. Vedar sunčani dan, i kora hljeba, i krpa neba sa šakom zvijezda nad glavom — i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće: sve želje šute i čula dremlju, a misli imaju praznično ruho i bijele skrštene ruke. Na koncu sviju staza stoji šutnja i mir sa svime: široki mir sa bolom, s ljudima, sa životom — sa samim sobom. U meni tišina, nada mnom podne bez ruba, uokolo prizori zemlje u dobroj poplavi sunca.
Zar se na tako malo sav život sveo? Je li to starost, preživjelost, umor? Ili posljednja, vrhovna mudrost: krajnja odreka svega!
Ne znam. Osjećam samo da nema stvarnijeg dobra od toga: mir sa radošću, sa bolom — i preplavljenost suncem.“

Proljeća Ivana Galeba Vladana Desnice,
jedna divna knjižica, puna sunca, detinjstva i vedrog humora, odlično se slaže uz jarke boje. Klasik iz 1957.

2 oдговора на “„Još jedno proljeće!“

  1. Krenem da čitam i pomislim, Mica zvuči kao Desnica. Onda mi odjednom bi previše j za Micu. I shvatih, pa to jeste Desnica. 🙂

    Eh kakav savršen početak proleća. I ovog dana. :*

Одговори

Ваша имејл адреса неће бити објављена. Неопходна поља су означена *