
Ili „Budućnost je nezapisana“ (Sa murala Džoa Stramera, frontmena grupe Kleš, u Beogradu) Mislim da polako počinjem da razumem šta me to toliko privlači u takozvanim „knjigama za mlade“: mladost je dovoljno blizu detinjstva, da bi iz njega crpela bezbrižnost i sve one drage likove, predmete i trenutke koje su ga obeležile. Jer, to je sve što naposletku od njega ostane, zar ne? Ali to nije malo! Istovremeno, mladost raste, buja, opasno se, kroz sazrevanje, približavajući odraslom dobu. Budućnosti. U […] Настави са читањем