Nasledstvo

– Ko, po vašem mišljenju, daje dozvolu da volimo ili ne volimo sami sebe? – Pa, roditelji, zar ne? – A šta ako to ne dobijemo od roditelja, šta onda? – E, to ne znam. Ako to ne dobijemo od njih, onda to jednostavno nemamo. – Znate li da jedino čovek koji autentično voli sebe može istinski da voli i nekog drugog, ili da zaista pripada drugome? * Pomislih da sam možda dobila i previše. A nazad se više nije […] Настави са читањем

Tajni recept protiv strašnih priča

Problem je u tome što odrasli uglavnom smatraju da su pametniji od dece, što na žalost nije tačno. Još je žalosnije što odrasli imaju moć, a deca nemaju, tako da umesto dečije pameti na ovome svetu uglavnom vlada glupost odraslih. Ne znam u kom se to trenutku desi da pametna deca postanu glupi odrasli i da zaborave svoju dečju pamet. Zato bih svim odraslima toplo preporučila da što više čitaju slikovnice i knjige za decu, jer iz njih mogu jako […] Настави са читањем

Uz nedeljni ručak

U ovo doba godine život se ponovo ustalasa. U žardinjerama ispred vrtića pojavili su se prvi žuti cvetići. Obradovala sam im se, znajući da je to pouzdan znak da džemper, toplu jaknu i ostale zimske rekvizite mogu da odložim u kutiju, uz uzdah olakšanja, zadovoljno lupajući dlanom o dlan. Sunčica je dobila trotinet. Pravi, stabilan, brz, dovoljno velik i jak da može da ponese i mene, dok me ‘ćera gura, tim nežnim korakom prevaljujući kilometre. I ljubičast, naravno. Lila, ako […] Настави са читањем

Gradska subota na moru

Brdoviti, zeleni Beograd, moj je omiljeni. Taj deo grada prožet asfaltiranim puteljcima koji prolaze kroz šumu, pa izlaze na čistinu, penju se pa silaze, dok se usput smenjuju neke stare vile sa ogromnim, obraslim dvorištima, usamljene poput uspavanih lepotica, lepe i daleke, i parkovi sa malobrojnim posetiocima. Tu su i neki strani životi u stranim rezidencijama, pa usamljene klupice, pa stazice za šetnju. Tišina i zelenilo u kojima se samo naziru tragovi urbanosti, čine da se osećam izdvojeno i opušteno […] Настави са читањем

Ne čudite se ljubavima

A čarolija stanuje i u pozorištima za decu. U onim mekim, toplim foteljama iz kojih vire znatiželjne okice, u visokim tavanicama prepunim raznobojnih zvezda od reflektora, u bojama i igrama koje zrače sa pozornice. Tamo, na tim daskama gde nijedna emocija nije smešna ili suvišna i gde se oči raduju prirodnosti pokreta i slobodi stila, za nas se uvek odigrava nešto što nas podseti da živimo okruženi brojnim mogućnostima. Ma ne, ne mislim na TE mogućnosti, koje nam se nude […] Настави са читањем