Gradska subota na moru

Brdoviti, zeleni Beograd, moj je omiljeni. Taj deo grada prožet asfaltiranim puteljcima koji prolaze kroz šumu, pa izlaze na čistinu, penju se pa silaze, dok se usput smenjuju neke stare vile sa ogromnim, obraslim dvorištima, usamljene poput uspavanih lepotica, lepe i daleke, i parkovi sa malobrojnim posetiocima. Tu su i neki strani životi u stranim rezidencijama, pa usamljene klupice, pa stazice za šetnju. Tišina i zelenilo u kojima se samo naziru tragovi urbanosti, čine da se osećam izdvojeno i opušteno […] Настави са читањем

Ne čudite se ljubavima

A čarolija stanuje i u pozorištima za decu. U onim mekim, toplim foteljama iz kojih vire znatiželjne okice, u visokim tavanicama prepunim raznobojnih zvezda od reflektora, u bojama i igrama koje zrače sa pozornice. Tamo, na tim daskama gde nijedna emocija nije smešna ili suvišna i gde se oči raduju prirodnosti pokreta i slobodi stila, za nas se uvek odigrava nešto što nas podseti da živimo okruženi brojnim mogućnostima. Ma ne, ne mislim na TE mogućnosti, koje nam se nude […] Настави са читањем

Sunce mačka Žuće sa Dorćola

Mislio je – Šta je sad ovo? Meni je toplo a napolju je zima. Februar je, a meni sija sunce. Kako to? Sunce je odavno zašlo. Nije ga ni bilo danas. Ma kako nije. Sunce nikad nije ni zašlo, sunce uvek sija. Vidi, kako nisam primetio da je uvek sunčano na Dorćolu. Uvek je toplo. Uvek miriše. Gde god da pogledam, sve mi je lepo. Oni koji su prvi put posetili Beograd, rekli su da im se on dopada zbog […] Настави са читањем