Kao brucoškinje

Danas smo Olja i ja, nakon tolikih godina zajedničkog učenja, došle do novih saznanja. Učenje je dobro za zdravlje. Ono zbližava ljude, upućujući ih na neke još neistražene teme. Kao što je ona o muškim teksas-košuljama, Luku Evansu ili efektima popodnevnog kuvanog vina na senzitivne tridesetogodišnjakinje. Smanjuje čoveka, čineći ga tako skromnijim. (Slika stoji kao dokaz za ovu tvrdnju!) Donosi osmeh na lice i podmlađuje. A možda je to ipak od tog popodnevnog vina, nisam sigurna. Dopušta nam izliv samopouzdanja […] Настави са читањем

Posve neozbiljni radni kutak

Prvo se u naše živote uvukao mačak. Bolje je reći – uvalio nam se. Nismo ni stigli da razmislimo da li želimo da čuvamo mačku, iako smo uz njih odrastali, ali nismo mogli ni da ga ostavimo da pišti u kontejneru, gde je bio ostavljen kao minijatura od mačeta. I tako smo morali da napravimo mesta i za njega. U kuhinji, u krevetu, u kupatilu, pa i na stolu. U stvari, uskoro je Štucka bilo svuda. Onda je, na njegov […] Настави са читањем

Deda Mrazice

Vreme je za Džinglbels

Prošla godina bila je sva sastavljena od jednostavnosti. Ne zato što su okolnosti tako htele, već zato što sam ja tako odlučila. Evo kako je to bilo. 1. Vozila sam bicikl. Hodale smo uz pomoć njega. Saživele se sa njim. Vozili smo januarsku Kritičnu masu. Celog dana gledali smo u nebo, i na kraju krenuli na sreću. Nije nas poslužila, i nekoliko sati vozili smo po kiši, odnosno pljusku. Nije me oduševila vožnja po mokrom Beogradu, ali smo se svejedno […] Настави са читањем