Ruke, pet godina kasnije

Ta rukica bila je tako malena, krhka, gotovo prozračna, da je trebalo uložiti trud dodirnuti je a pri tom joj ne naneti bol. Bio je to najnežniji dodir na svetu. Nezamislivo nežan. Za takav dodir morala sam se istopiti, do granica gde se moja fizička snaga svodi na čistu energiju. Taj maleni dodir je bio naš jedini kontakt. Njime smo nekako morali da joj kažemo koliko je volimo. Čuvamo tu fotografiju. Sećate li je se? Na njoj se vidi rukica […] Настави са читањем

Pričam ti priču

U tome leži lepota Sajma knjiga. Nije više suština u kupljenim knjigama, ubranim popustima ili iskušavanju novčanika. Poenta je u susretima, i u pričama koje tamo čujete. A sve te priče u sebi nose prizvuk avanture, mistike ili prefinjenosti izvučene iz najtananijih sfera života svakog od nas. I ako sam pre sedam ili osam, ili koliko god, godina na Sajam odlazila da iskopam sve ono što mi je potrebno, i što nije, za neki ispit, da nabavim poklone za pod […] Настави са читањем

Nas dve, sa knjigama, u hladu

Probala sam da se pravim da uživam u letu u svakom trenutku i po svim uslovima, ali izdržala sam do oko dva sata popodne. Tada se asfalt i zemlja već dobro ugreju, a sunce se zakuca u jednoj tački na nebu i prži tako da ni lišće ni blizina reke više nemaju jaku odbrambenu moć. I uhvati me ona letnja obamrlost. Ona, što je zgodna za dokoličarenje. Sa nemarno skupljenom kosom, samo da vrat prodiše, bosim nožicama i razgolićena do […] Настави са читањем

Na vrhu rečnog ostrva

U zavisnosti od perioda godine i vremenskih prilika, ume reka da se poigra i izmeni na naše oko naviknut pejzaž i na reci i na priobalju. Ovog puta, nivo Save se toliko spustio, da se na donjem špicu Ade Međice napravio dug peščani sprud, koji smo danima posmatrali sa obale, uživajući u pogledu na kupače koji su se baškarili na sopstvenoj plaži. Morali smo to da vidimo izbliza i pustili smo našem vernom Dopefish-u da nas do tamo dovede. U […] Настави са читањем

Gutljaj za drvo

Uz sam Savski nasip, tamo gde su pre tridesetak godina nikle niske trospratnice okružene mirom i zelenilom, na nekoliko dečjih koraka do šetališta, na prostoru po kome su se šćućurili ti mali blokovi kakvi se danas ne bi mogli ni zamisliti, nikla je jedna bašta. Sunčica je bila tek minijaturno mladunče kada je jedan od prizemnih stanova, onih koji se mogu pohvaliti i ogromnom okućnicom po kojoj se svaki put igra moja mašta, kujući za sada neostvarljive planove šta bi […] Настави са читањем