Pa... i ovako se pomalo opuštam.

Stres mene kamenom, ja njega hlebom

Slučajnosti ne postoje. Sve ono što stvorimo i što nam se dešava kad-tad dobije svoj smisao, i pre ili kasnije dođe trenutak kada nam sve postane jasno. Tako i ja Cvkrutanje, između ostalih, trenutno vidim kao svog vernog saveznika, koji me bodri, koji me nanovo vuče da pronalazim inspiraciju, ne samo za pisanje, već i za pronalaženje, da se tako apstraktno izrazim – životnih rešenja. Znate li zašto nisam pisala? Nisam htela da vas mračim. U više navrata trudila sam […] Настави са читањем

Crtica o pobedi otpora

Već dugo nameravam da vam ispričam svoje iskustvo sa jednom knjigom koja je daleko prevazišla moja očekivanja. Nekoliko ju je ljudi, potpuno nezavisno, u jednom malom vremenskom periodu preporučilo, i učinilo mi se vrlo zanimljivim da čitam o tome kako stvaramo, kako vrednujemo ono što stvorimo i kako uopšte taj proces izgleda, čega često nismo ni svesni. Mislila sam da sam uzela u ruke knjigu koja će mi pomoći da shvatim svoje pisanje, a sve vreme čitala sam knjigu o […] Настави са читањем

Ljuljuš

Deda ne bi bio deda kada ne bi smislio kako da razonodi svoju unuku! Za naš prvi Uskrs smo, pored jaja, zekica u svim oblicima, bojama i ukusima, korpica, poljubaca i drugih poklončića dobili i – ljuljašku! A u njoj smo u početku bili malo nepoverljivi, kao uostalom i prema svemu što tek upoznajemo. Da bismo bili sigurni da je bezopasna, morali smo i da je probamo, a taman i sebi olakšamo ovaj nesnosni svrab i bol tek ničućih zubića… […] Настави са читањем

U ulozi kengura

Družeći se, svakoga dana otkrivamo nešto novo, nove načine da svoju svakodnevicu učinimo lepšom, jednostavnijom, zdravijom, prisnijom. I baš sada, kada je vreme takvo da kuća postaje sve manje interesantna, dok se napolju otvara čitav jedan novi svet, dobili smo našu maramu za nošenje. Tek sada pravo istraživanje može da počne! Samo je ti navikavaj na ruke! Ovo je jedna od čuvenih rečenica još čuvenijih dobronamernika, koja će sačekati svaku mamu željnu da bebi i sebi ugodi. Naime, mnogo je […] Настави са читањем

Prvo pravo proleće

Sećaš li se kako sam ti šaputala? Tada sam se pitala da li možeš da me čuješ. Ali znala sam da znaš šta ti poručujem. Pričala sam ti kako je napolju divno, kako se Sunce razlilo po vazduhu, po asfaltu, nežno se spustilo na drveće, po travi, po ljudima. Čekaju nas, malena! Sve one vesele družine maslačaka i belih rada, čekaju te da ih dodirneš, da ih pomaziš. Priroda se raduje da čuje tvoj smeh i da udahne tvoj blagi […] Настави са читањем