Lepe želje

Ove godine se nisam pretrgla oko poklona – onih iz tržnih centara, poslastičarnica, knjižara. Za onog ko mi je najbitniji u životu imam poklon vredan ne samo ove Nove godine, već i onih koji nam dolaze. Taj poklon, dugo i vredno pripreman i nežno upakovan, možete videti na fotografiji. Onima koji me vole poklonila sam to što sam srećna. A svima ostalima – koji me prate, čitaju, podržavaju i uče, poklanjam lepe želje! Želim vam da nikada ne prestanete da […] Настави са читањем

Praznik

Gladna sam! Steže me bodi. Piški mi se! Stiskaju me hulahopke. Mukicaaaa! Kiselinaaaa! Ne ‘vataj me. Češkaj me. Ne mogu sama da zašniram gojzerice! Jede mi se pileći giros sa cacikijem! Sa Zakintosa. Radujemo se svakom danu. I smejemo svakoj mojoj novoj izmišljotini. A praznici su već stigli. Za mene se vesela, svetleća i šarena sezona otvorila na najlepši mogući način. Videla sam naše blizančiće kako se pomeraju, kako vrckaju, sede u turskom sedu, a zatim ručice stavljaju preko očiju. […] Настави са читањем

A kako je u oblacima?

Natpis sličan ovom naslovu već danima stoji na mom statusu na Gtalku. U oblacima sam i ne vraćam se skoro, sigurno ne do sledećeg jula. Sećate li se moje zimske priče sa reke iz januara? Poslednji pasus u kome vidimo rode i moja želja da nam u skorije vreme priđu bliže, obistinila se pre dva meseca. Bile su toliko fine da dođu obe i došapnu nam da ćemo sledeće godine dobiti dve bebice! I tako ja ostadoh negde u vazduhu, […] Настави са читањем

Ljubav i filosofija Justejna Gordera

Mnogo je godina prošlo od tog Sajma knjiga. Mislim da je bila 1996, a ja sam još uvek bila tek u osnovnoj školi. U nekim dnevnim novinama sam videla recenziju za novu knjigu jednog tada meni nepoznatog norveškog pisca i ne znam da li zbog primamljivog teksta ili upečatljivog omota, poželela sam da je imam. Mama me je uzela za ruku i odvela pred Geopoetikin skromni štand, oblepljen jedino plakatima sa neobičnom, buckastom i na neki način mističnom devojčicom.  Sofijin […] Настави са читањем

Marija

Baka Mariju nisam poznavao… Zapravo, nikada je niko nije ni upoznao. Otkada smo postojali, ona je sedela pred svojom kućicom na svojoj zelenoj hoklici i posmatrala prolaznike… Plašili smo je se… deca su govorila da je veštica, da ima crne mačke i ogromne pacove sa kojima se druži… mi smo trčali pored nje osećajući kako nas gleda svojim mutnim sivim očima. Baka Marija, kako je se sada sećam, bila je starica od oko 80 godina, niska i pogurena. Stalno je […] Настави са читањем