Ludi od igre

Umalo da dođe do oštre prepirke kada mi je Ivan rekao da želi novu ručnu konzolu za igru. Baš sada, kada me čeka gomila obaveza i nepročitanih knjiga, a ovaj period godine je kao stvoren za završavanje ovakvih zadataka. Zašto se suprotstavljam igricama? Zato što ne znam kada je dosta! Sećam se kako smo brat i ja kao klinci, kada bismo se dokopali nove igrice, po celu noć buljili u ekran, a sutradan bismo bili preumorni da odemo u školu. […] Настави са читањем

Jesen u Beogradu

Iskoristila sam današnji lep dan da što duže švrćkam po suncu. Na Kalemeganu je do sledeće nedelje otvorena izložba fotografija Dragoljuba Zamurovića, pod nazivom Dunavski sliv. Posebnu čar ovoj izložbi daje to što je pod vedrim nebom, s pogledom na reku i što je otvorena 24 časa dnevno. A meni je posebno milo što sam ove godine i uživo, samo iz malo drugačije perpektive, mnogo tamouslikanog videla i uživo. Toplo preporučujem! Sledila je šetnja Knez Mihailovom, gde je sve bilo […] Настави са читањем

Mačja posla

Prošlo je tri nedelje od kako nam se maca uvukla u kuću. Za to vreme je uspela da nam se uvuče i pod kožu, pa smo, imajući u vidu njeno kontejnersko poreklo, odlučili da je odvedemo kod teta doktorke na pregled, kako bi maca bila zdrava, a mi sigurni. Pored toga što smo saznali da je ovo mačak, tada star mesec dana i težak čitavih 352 grama, naučili smo i šta mu je potrebno da bi bio lep i veseo. […] Настави са читањем

Zapisi sa Zakintosa

Ne mogu da verujem da je prošlo tačno dve nedelje od našeg povratka sa odmora. Imam utisak da je jesen uveliko počela, a kao da sam pri tom zaboravila da sve svoje letnje stvari izbacim iz ormara i zamenim ih nečim toplijim. Osećaj me nije prevario – na Zakintosu smo uživali u poslednjim pravim letnjim danima ove godine. Prvi put sam u životu beležila sve ono što mi se na odmoru dešavalo i sva svoja zapažanja o mestima, ljudima i […] Настави са читањем

Turska – divna zemlja divnih ljudi

Sleteo sam u Antaliju. Na aerodromu su mi rekli da nađem Marjam. Ubrzo pronalazim lepu, vrlo ljubaznu devojku neobično nemirne kose, koja mi je na brzinu objasnila u koji autobus da uđem. Krenuli smo za Alanju, i ona se predstavi kao naš predstavnik agencije u Turskoj, nastavljući da priča o nekim uobičajenim stvarima bla…bla..bla… Ja sam bio zauzet upoznavanjem sa jednim bračnim parom iz N. Beograda koji su mi delovali vrlo OK. Stigosmo ispred mog hotela, gde sam izašao, a […] Настави са читањем