Prolećno mitarenje

Gledamo se moja zebica Pipi i ja oči u oči. Ona nervozna, čupava, namrštena. Češe se jednom nožicom koju ja, posebno ovako dalekovida, jedva i da vidim ako nemam naočare. Trese perje. A ja nisam ništa bolja. Ne tresem perje, ali sam džangrizava. U glavi hiljadu misli. Pundravci mi ne daju mira. Ne mogu da sedim na jednom mestu. Posle kraće rasprave, Pipi i ja smo zaključile da je caka u – proleću. Ako neke simptome mogu da prepoznam, to […] Настави са читањем

Sami sa sobom

Ne znam jesam li postala razmažena. Muka mi je kad treba da idem u grad. Ne mogu više da podnesem gužvu, sivilo, gladne pse na pločniku koje poneki idiot u prolazu šutne, ljude koji šetkajući pljuju i češu se. Iznerviram se kada mi stari auspuh baci crni oblak u lice. I kada mi nalickana kola ne dozvoljavaju da u miru pređem ulicu. A ponajviše, ne mogu da podnesem saobraćajni kolaps… … Ono kada hoćete da dođete negde, a ispred vas […] Настави са читањем

Beograd odleteo u svet

Danas nas je iznenadilo prolećno nevreme. Šibao je jak vetar, nebo se zacrnelo, ptice se uznemirile, kao i deca, koja su svojim vriskavim glasićima dizala još veću prašinu. Po takvom ludom vremenu volim da pomislim da apokalipsa kuca na vrata, jer moja mašta voli da se igra. Odjednom, u daljini ispod crnih, ljutih oblaka, pojavila se jedna tamna tačka. Da li je to neka raketa, avion, crna rupa?! Nije – to je balon! Povodom Dana Beograda, manifestacije koja je prošle […] Настави са читањем

Šarlot ponekad

Za Šarlot je to prva noć u internatu. Ali kada se probudi, devojčica u krevetu do njenog nije osoba koja je u njemu spavala sinoć. A i nova zgrada napolju se izgleda promenila u ogromno, crno kedrovo drvo! Šarlot je nekako skliznula u prošlost… Tek kada počnete da njuškate i kopate po svemu što vam se učini interesantnim, i onda kada počnete ozbiljno da se bavite književnošću, shvatite da u domaćem izdavaštvu postoji toliko knjiga koje još uvek nisu ugledale […] Настави са читањем

Imamo goste!

Proleće je stiglo. Napolju sve vrvi od ljudi. Kej je pun. Zelen je i miriše na svežinu i optimizam. A ispod krošnji tek ozelenelog drveća, kao preko noći su nikli novi drveni tamnozeleni hoteli, namenjeni našim malim stalnim turistima koji su se već probudili i ulepšavaju nam ovo doba godine – plavim senicama. U Maxi katalogu koji nam je danas kao uobičajeni spem stigao u poštansko sanduče, naišla sam na zanimljivu vest, koju sam svega pola sata pre toga i […] Настави са читањем