Teniska groznica

U poslednje vreme me budi dečja graja. Klinci iz komšiluka već u sitne jutarnje časove potpuno pripremljeni izlaze iz svojih kuća, nakon slatke noći, pune snova o uspehu i slavi. Svi će oni biti male Ane, Jelene, mali Novaci. Svi će oni igrati pred hiljadama, ma milionima ljudi. A mi ćemo im se diviti. Molim za aplauz. – A daaaaaaj i meni malo… – reče klinac koji je pre nekoliko dana dobio od mame dozvolu za prvi samostalni izlazak iz […] Настави са читањем

Ružičasta dijagnoza

Kada je moj jako dobar prijatelj konačno video ovaj moj blog, optužio me je da patim od neumornog i bolesnog optimizma. Da, to je moja dijagnoza. Često ljudi iskoriste ovu moju boljku kada žele da mi dokažu da izlaza iz neke situacije nema, kada žele da mi pokažu kako su u pravu i kako od svega treba dići ruke, ili makar se prepustiti. Tada me, već ružičasto etiketiranu, guraju sa strane, govoreći mi kako čovek ne može uvek da ima […] Настави са читањем

Drvo puno priča

Početkom novembra prošle godine, Ivan i ja smo razmišljali da je bilo već krajnje vreme da posetimo neku planinu. Nakon što smo napravili detaljan plan i program našeg putovanja, zaputili smo se u Bugarsku, u njihovo poznato skijalište Bansko. Imali smo ideju da malo odmorimo i, ono što je najbitnije, da osvojimo najviši vrh Pirina, Vihren (2914 m). Mi i naša Lada Niva nismo mogli biti srećniji! Nakon švrćkanja po Sofiji i Banskom od nekoliko dana, svakodnevno smo išli na […] Настави са читањем

Liliput lejn – Obličje jedne nostalgije

Godine 1998. imala sam taj običaj da svoju maštu rasplinjujem mislima o staroj Engleskoj, verovatno zato što sam tada najviše čitala dela engleske književnosti. Što je najzanimljivije, momak u koga sam tada bila zaljubljena (a danas moj muž :o) ) je otputovao u tu, meni tajanstvenu zemlju, što je pojačalo moju ljubav prema istoj, a i prema njemu. I kada sam konačno dočekala da se vrati, našli smo se u jednom klubu na čaju i iako nije u pitanju bio […] Настави са читањем

Stari dobri Nadrealisti

Ovaj članak bi komotno mogao da se zove i Ribarske priče, obzirom na sadržaj video klipa. Neverovatno koliko je Đura, jedan od najvećih pripadnika ovih bosanskih Pajtonovaca, uspeo da za nepun minut uverljivo prikaže njihov karakter. Snimak koji sledi je nastao sasvim spontano, pre sigurno dvadesetak godina, ali ja od juče, kada sam ga prvi put videla, ne mogu da prestanem da se smejem, pa sam odlučila da ga podelim sa vama.