Krećemo se bučnom i nemirnom putanjom odrastanja i na tom putu često zaboravljamo da negde, u mestima vremenski i prostorno udaljenim od nas, posebno u ovom haotičnom vremenu, žive oni malobrojni, bliski nam ljudi koji nam suštinski znače mnogo više nego što smo mi to sada u stanju da shvatimo. Žive svojim tihim, usamljenim i jednostavnim životima. A onda, kada se jednog dana gotovo preko noći ugase, nastane kratkotrajna tišina u kojoj slike iz detinjstva ožive, njihove boje se pojačaju, a vi ponovo prolazite ulicom sa mirisom sveže trave punom vesele graje držeći svoju ručicu u jednoj toploj, smežuranoj i ponosnoj ruci. Sada samo u sećanju.
Istina je da živimo samo u jednom skromnom novobeogradskom bloku i da je naš stančić neprimetan i izgubljen u betonski maskirnim zdanjima, u kojima često izgleda kao da i ne žive ljudi. Ako bi neko podigao pogled visoko, na jednom od gornjih spratova ne bi primetio ništa neobično. Istina je i da naš stan nema kamin. Pobogu, kome još treba kamin da bi doživeo zimsku idilu?
Miki Maus se prvi put u javnosti pojavio pre tačno osamdeset godina, tačnije 18. novembra 1928. godine. Sada je pravi deka i s obzirom da je veliki broj nas uz njega rastao, zaslužio je da mu čestitamo rođendan! U to ime, sastavila sam slagalicu na kojoj su predstavljeni svi njegovi najbolji stripovi i crtaći. Inače, slagalica je stara i kupljena je povodom Mikijevog šezdesetog rođendana.
Na današnji dan pre 14 godina umro je Milan Mladenović. Bila je to godina kada su ne samo kod nas, već i u svetu, otišle neke od kultnih ličnosti, koje su oblikovale poseban pogled na svet, gradili kule od slonovače, koje su se njihovom smrću srušile da se nikada više ne podignu. Na tom mestu nikli su čitavi gradovi, u kojima više nema mesta za njihove ideje. Ipak, najgore što nekome može da se desi je da ga zaborave. Na dan nečije smrti smatram da nikako ne smem da se žalostim. Na dan nečije smrti želim samo da se sećam onoga što je neko radio iskreno, od srca.
Proleće je stiglo. Napolju sve vrvi od ljudi. Kej je pun. Zelen je i miriše na svežinu i optimizam. A ispod krošnji tek ozelenelog drveća, kao preko noći su nikli novi drveni tamnozeleni hoteli, namenjeni našim malim stalnim turistima koji su se već probudili i ulepšavaju nam ovo doba godine – plavim senicama.