Zastanem ponekad, stavim prst na čelo i zapitam se tražim li ja mnogo. Nikoga ne zagledam, nikome ne smetam da živi kako hoće, moja očekivanja od drugih svedena su na minimum. To mi se nekako čini kao zdrava logika, koja ide na ruku i meni i ljudima oko mene. Ipak, sve je više stvari koje bude u meni nešto što bi iz temelja moglo da uzdrma ovakva moja uverenja i stvori od mene ono što ne bih volela da budem. Možda sam za današnje vreme postavila preširoke granice? Obziri i osećaj za sebe i druge gube se, a moju zemlju bahato zauzimaju drugi.
Svi oni koji misle da je nautika samo veština lagane i egzibicione vožnje čamca leti po sunčanom danu, sa naočarima za sunce, u gaćicama (ali i bez njih, kako ko više voli), uz flašu piva i sa minimum jednom plavušom pored sebe, grdno se prevario. Reka u svako doba godine i po svakom vremenu čuva svoju lepotu, zapravo, u svim uslovima reka je posebno lepa. U svakom slučaju, treba je isprobati i zimi, a što da ne – i na minusu. Možda baš tada!
Ne volim nedelje. Ne samo zato što je sutra početak nove radne sedmice, već zato što je ovaj dan često nekako pust i dosadan, a i nekako mi ne miriše lepo. Skoro sam u Zabavniku čitala kako je veliki beogradski dobrotvor Nikola Spasić bio sujeveran za utorak i smatrao je da ništa veliko i važno tada ne valja počinjati, niti raditi. Upravo je takav moj odnos prema nedelji i baš zato se trudim da mi ona prođe što zanimljivije. Jučerašnji dan ima sve kvalitete da promeni moje mišljenje o nedeljama.
Danas je tačno godinu dana od našeg venčanja. Sećam se da je celu noć pred uplovljavanje u bračne vode padala jaka i uporna letnja kiša, a ja sam celu noć bila budna, piljeći u mokro nebo. Konačno je osvanulo jutro – prohladno i tmurno. Poslužilo mi je taman da sredim svoje misli. A onda se sunce konačno probilo. Reka je bila lepša nego ikad.
Prave stvari su nam često na dohvat ruke a da toga nismo ni svesni. Svakodnevno hodamo utabanim stazama i nikada ne pomislimo da bi možda sebi život učinili lepšim i interesantnijim ako bismo samo malo zavirili na bočnu stazicu na koju naiđemo ili ako bismo na svoje uobičajeno odredište pošli nekim drugim putem ili zastali makar na trenutak da pogledamo sa strane. Možda se plašimo da bi nas iza ugla mogla sačekati neka opasnost. U stvari, istina je da nas tu može dočekati prijatno iznenađenje.