Već nekoliko dana Ivan kuka kako hoće da se okupa na čuvenoj plaži Navagio, pa smo danas zagrejali točkove da prevalimo pola ostrva kako bismo došli do plaže Makros Gialos i platili prevoz brodićem do tamo. Ispostavilo se da je ovo bio pravi izbor, jer smo obilazak Plavih pećina i Navagia, izlet koji traje oko 3 sata, platili po 15 evra za svakog. Vožnja ne samo da je bila udobna, već i zabavna, a tome je pored prirodnih lepota doprineo i naš kapetan, nasmejan Grk koji mnogo voli da se šali. Tako je malo potrebno da se ljudi već osećaju lepše.
Danas je dan za plažu Roksa. Turisti su polako već počeli da napuštaju ostrvo, pa ni ovde nema toliko ljudi. Ponela sam sa sobom knjigu Voda za slonove, a ni sama u početku nisam verovala da ću je pročitati. Međutim, našla sam vremena za nju, a i ona sama mi je pomogla jer je baš zanimljiva. Reč je o životu američkog cirkusa početkom 20. veka.
Od učenja ponovo nema ništa. Da sam ponela da čitam nešto za fakultet, ok, ali učenje jok. Kako znam i umem, moraću za tri dana da ponovim celo gradivo kada se vratimo sa mora. Ali nije mi žao. Bilo bi gubljenje vremena ovde više visiti nad knjigom.
Ceo ovaj dan bio je opuštencija i posvetli smo ga samo nama. Ivan se uspavao pre mene, pa sam iskoristila priliku da čitam do kasno u noć, prisluškujući na trenutke priče tek pristiglih Amerikanaca. Na ostrvu je tako lepo u svako doba dana, da bih volela da vidim svako od njih, pa mi se često i ne ide u krevet.
Danas je dan kada su naši prijatelji iz Atine, ali i oni iz Srbije, napustili ovo ostrvo kako bi se vratili svojim kućama. Sva sreća pa su nam tu ostali Italijani, a posebno volimo klince Eleni i Lorenca, kao i njihovog zemljaka Karpuzija. Ovo ime mu nisu nadenuli kumovi ni roditelji, jer se sam tako prozvao tvrdeći da sam može da pojede čitavu lubenicu odjednom, a ona se na grčkom i italijanskom kaže karpuzi. Eleni je vrlo znatiželjna devojčica, vrlo sitno dete od 3 godine, koja stalno voli da plaši ljude nekim urlicima koji svakako ne priliče njenoj malenoj i pitomoj pojavi, te je zato vrlo smešna. Lorenco je simpatija od Ine, devočice iz Srbije, koja se, iako ne znaju jezike, sasvim lepo sa njim sporazumevala. Deca sa sporazumevanjem nemaju ama baš nikakvih problema. Valjda zato što su njihovi prohtevi i želje tako mali, a njihovi svetovi vrlo jednostavni.
Pošto je prethodan dan bio vrlo aktivan, odlučili smo da danas sebi damo malo oduška, naspavamo se i dan provedemo u okolini, gde takođe ima šta da se poseti i u čemu da se uživa. Celo jutro proveli smo u okviru apartmana, u toploj i prijateljskoj atmosferi grčke porodice izmešane italijanskim turistima, koji ovde kao i da jesu članovi iste. Čitajući knjigu utisaka, zaključili smo da neki od njih ovde dolaze redovno već duži niz godina. Ispod svakog napisanog komentara, tj. utiska, zalepljena je slika tih ljudi. Neke od njih smo i mi sretali ovde.
Navukli smo se na grčko čokoladno mleko Milko, pa smo juče išli u nemački lanac hipermarketa Lidl, ovde najposećeniji, i kupili čitav paket. Postoji ono što se koristi samo kada smo na odmoru. Uz vafele Caprice i M&M bombonice, tu je i Milko.
Nakon toga je usledio toliko ispunjen i lep dan, da slobodno mogu da ga proglasim najboljim do sada! Verovatno je i opuštanje učinilo svoje. Kada vam se umor i frustracije nagomilaju, u trenutku kada vam je sve potaman prvo to osećate kao neprijatnost, zatim ste tupi i ne osećate ništa, a onda polako počinjete da se vraćate u normalu i da se osećate sve bolje i bolje.