28. September, 2010

Milica vozi kolicaDuga je ovo godina. I velika, ogromna. U nju je stalo toliko stvari, koje će se sigurno godinama u meni slagati i pronalaziti svoje mesto u fiočicama života. A svakako mi ni na kraj pameti nije bilo da ću se u roku od 5 meseci dvaput poroditi. Doduše, prvi put je bio pravi, kako kažu, onaj dokumentovani na jednom papiru A4 formata, čije ožiljke osećam negde duboko u stomaku i još dublje u srcu. Drugi put je bio po telo bezazleniji, ako izuzmemo uzbuđenje od kog su mi prsti trnuli, a po dušu je bio spasonosan. Držala sam svog dragog podruku i hrlila ka Suncu koje se razlivalo napolju, iza onih teških vrata. Tako bih ja opisala svetlo na kraju tunela. Sa korpom u kome je spavala naša devojčica, bežali smo kući. Osvojili smo život.

Nastavak...

9. November, 2009

Veštica ili vilaBaka Mariju nisam poznavao… Zapravo, nikada je niko nije ni upoznao. Otkada smo postojali, ona je sedela pred svojom kućicom na svojoj zelenoj hoklici i posmatrala prolaznike…
Plašili smo je se… deca su govorila da je veštica, da ima crne mačke i ogromne pacove sa kojima se druži… mi smo trčali pored nje osećajući kako nas gleda svojim mutnim sivim očima.

Nastavak...

Tagovi: , , ,
  • Arhiva