Oko nas su dani sastavljeni od:
— ranog ustajanja, jer sunce nas zove, mama!
— doručaka na terasi, koju uz žvakanje keksa i mleka raščišćavamo
— šoping lista (vetrenjača mala i velika x nekoliko, rukavice za baštu, kantica za zalivanje, seme rukole, naočare za sunce, ponovo)
— pupoljaka, cveća, bože svuda je cveće, i zelenilo, i ptice, i sunce i to je tako omamljujući hepi miks
— kancelarija na otvorenom, sa sportskim intervalima u pauzama
— putovanjem od vrtića biciklom, uz prolećni puls grada
— beskrajnim večernjim šetnjama bez pravca, bez cilja
— padanjem u san dok je glava još putuje ka jastuku, a knjige čekaju otvorene
I samoćom. Onom tihom i toplom, koja, kada je malo duže slušam, u stvari ima mnogo toga dobrog da mi kaže.
***
I da! U želji da isprati fotografiju gore, Sunčica-baštovanka vam preporučuje jednu vedru knjigu-cvećarnicu Dobrice Erića, punu livadskog, baštenskog i drugog cveća za upoznavanje — šarenu, poletnu i rastrčanu, kako detinjstvu i dolikuje. Da uz ovaj poetski katalog cveća još malo odložimo ulazak u kuću.
Kraj potoka
sitnoskoka
Ispod žbuna
bez zubuna
Žmirkaju dva
plava oka
Željna pčela
kraj njih lebdi
Ne veruje
sama sebi.
pesma Ljubičica, iz zbirke Dobrice Erića Sunčeva deca, pesme o cveću, Kreativni centar