Dome slatki dome

Sa malim-velikim zakašnjenjem objavljujem nešto što se desilo pre 18 dana – konačno smo svi troje kod kuće! A za kašnjenje na Cvrkutanju imamo i razlog!

Koliko god da sam ovih 5 meseci naučio nešto o nezi beba, držanju i prvom kontaktu, toliko je sve postalo novo kada je Sunčica zaista došla kući. Nisam bio potpuno zbunjen kao novopečeni tata koji je tek izveo svoju ženu i dete iz porodilišta, ali čuđenje nije bilo ništa manje u jednom drugom smislu. Namerno ovo sve pišem u jednini, pošto je mama pekla zanat na institutu i kući došla daleko spremnija.

Sunčica u gnezduZaista je fascinantno saznanje i osećaj da jedno maleno biće leži u svom krevecu i blaženo spava, dok ste vi u drugoj sobi. Niste više sami. Deluje banalno, ali verujem da se svaki novopečeni roditelj slično osećao, makar u početku. Sve ono što je bilo na institutu, sve naše borbe i strepnje… sve se to nekako briše dolaskom bebe kući. Sve mi je više u glavi da smo pre 18 dana stigli iz porodilišta, a ne posle 5 meseci instituta! Na Sunčicu gledam kao na jednu vedru i zdravu bebu kojoj je potrebna sva nežnost ovoga sveta.
Priznajem, bilo je tu uspona i padova – kada sam iscrpljen ili jednostavno želim da me niko ne dira, a ona velika otpusna lista podseća da nismo došli iz porodilišta. Ipak, to su samo momenti koji dođu i prođu. Ostaje veliko ushićenje!

Par dana nakon dolaska sa institutaA Sunčica? Prava umiljata prgavica, vidi se da je naša!:) Zna šmizla šta hoće, a šta neće, ne može je niko prevariti. Obožava da je u društvu, da se nuna. Za sada jako lepo spava, što je i nama posebno značajno pošto možemo priuštiti 4 sata neprekidnog sna. Šetnje u prirodi toliko voli da ostajemo i po 3 sata na našem keju pored Save. Bićemo presrećni ako ove godine bude miholjskog leta!

Sunčicin portretPrema njoj se ophodimo zaštitnički, ali isto tako ne želimo da ona odrasta pod staklenim zvonom, zaštićena od svega. Bilo nam je potrebno nekoliko dana da se prebacimo u „normalan“ život posle sterilnih uslova Instituta. Pre svega da o’ladimo sa tolikom čistoćom i predostrožnostima koji bi nas samo nas iscrpeli, kao i mnogim dobronamernim savetima što prijatelja što rodbine. Srećom, bebe uopšte nisu toliko „lomljive“ koliko većina ljudi misli ili želi da ih prikaže. Postoje neka pravila, ali mi se uglavnom vodimo logikom – što ne prija nama, odraslima, neće ni bebi i obrnuto. Zato mi je jako drago što ona uživa sve više u svakom novom danu, kao i mi sa njom! Biti tata male šmizle zna biti naporno, ali je isto tako neverovatno okrepljujuće: dovoljno je da vas pogleda onim pogledom i da guguče umilnim glasićem i – vi ste kupljeni!

Iz ovog ugla, i posle svega kroz šta smo prošli, teško da ima išta bitnije i unosnije od gajenja sopstvenog deteta, osim, možda naći pravog partnera. Što je donekle i preduslov za dete, zar ne? Jer sve škole, sve karijere sveta, sve lude zabave i žurke – neće vam ni približno priuštiti zadovoljstvo i ushićenje kao vaše dete. Ovo je (novi) život, a kada imate to, možete srediti i sve ostalo.:)

18 oдговора на “Dome slatki dome

  1. Tako iskreno i sa ljubavlju napisano, da ostavlja bez daha, a tacno 100% to zna svaki roditelj:-)))
    Ovo su divne, predivne vesti, najzad ste svi zajedno u svojoj kuci i ja vam zelim da uzivate sa svojom Suncicom u svakom novom danu. Zelim vam svu srecu od srca:-)))

  2. E tatko tatko…
    svaki dan sam skoro otvarala ovu adresu, da vidim oce li osvanuti slikice, lepe vesti, debelica na fotkama…

    Samo se nunajte, i sve sto si nabrojao. I nema brige, koliko god da su dugacke liste.

    ps. Imamo istu zvecku, koja je odlicna i isto cebence 🙂

    Pozdravi devojke puno!

  3. Divno je bilo ovo pročitati, hvala ti na ovom postu.
    I divno je vidjeti malog borca i čuti kako uživa, napokon slobodna od bolničke sterilnosti.
    Veliki poljubac joj šaljem, a vas dvoje, hrabrih i divnih jako grlim 😀
    Sunca vam ne treba jer ga imate u rukama 😉 ali ipak što više toplih dana i što više uživanja u Sunčicinom smješku 🙂

  4. Rasplakah se . . .
    Od sada sa njom samo sunce i osmesi. Konačno ste zajedno 🙂

    Nadam se da će postovi biti sve češći i da ćemo sa vama moći da pratimo njeno odrastanje 🙂

    A kad malo poraste, da se čujemo i za ine crtaće 🙂

    ljubim vas puno!

  5. Sunce maleno, pravo ste joj ime dali. Osećam se kao da vas poznajem i presrećna sam zbog vas. Oduševio me je vaš stav da je ne treba držati pod staklenim zvonom. 🙂 Maleni junaci, koji pre dolaska kući prežive sve to što je i Sunčica uvek budu maleni prgavci koji umeju da se izbore za sebe. 😀 Divno, divno, divno…želim vam svu sreću sveta. Pozdrav i poljubac za sve vas. 🙂

  6. Svakog dana u iscekivanju da se pojavite … a sada ne mogu da nadjem pravi reci, ne mogu a da ne priznam da placem gledajuci ovaj preslatki- tufnasti smotuljak, pardon- devojku sa „maminim nosicem“. Divni ste.

  7. Hvala vam svima!
    Kao i uvek, baš sam se obradovala vašim komentarima, svaki je lep na svoj način.
    Trebalo bi nešto i ja da napišem, iz ugla mame, ali i dalje sam omamljena Sunčilinom. A i nije lako napisati neki tekstić, kada svakog trenutka očekujete da se jedno mangupče probudi i zakmeči. 🙂
    Šaljem poljupce.

  8. Hvala! Jeste. 🙂
    Skroz dobijes neki novi oblik, ne samo fizicki, nego si nekako u glavi drugacija, lepsa, bolja. Pojavi se neki tanani osmejak niotkuda, tek onako. Prilicno sam opustena i jos ne razmisljam o onome ste me ceka. A ova jesen ovakva sveza i suncana, cini da se jos lepse osecam. Eto, sirim vam pozitivnu energiju! 🙂

  9. Jedan mladi tata i moj dobar prijatelj mi je jednom rekao od prilike sledeće…

    Da je veza između mame i bebe čvršća (što je i prirodno) sve dok bebica ne izgovori prvi put: „Tata.“ I da se tek onda mama i tata „izjednače“ (iako malo grubo zvuči!), if you take my point. 😀

    Uživajte, dragi moji, u svakoj mogućoj sekundi roditeljstva. 😉

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *