Krstarenje do Titela

Rečna školjka sa Belegiške adePostoji mnogo načina da provedete vikend, posebno ako ste lako prilagodljivi i ako ne robujete nekim svojim čvrsto zacrtanim pravilima. Već osam godina imamo čamac, a nismo imali petlje da se sami otisnemo na neki dalji put. Međutim, ovaj vikend smo imali tu sreću da ga provedemo sasvim nesvakidašnje. Učestvovali smo u mini regati kojoj je krajnja destinacija bio Titel na Tisi. Zajedno sa još četiri prelepa brodića krstarili smo ukupno petnaest sati i videli i doživeli bezbroj nezaboravnih stvari.

Cela prošla nedelja je za mene kao jedan lep san. Divno je ponovo se tako osetiti. Toliko lepih dešavanja i utisaka, da još sve ne uspevam da ih saberem. Mislim da se zbog toga ponovo nešto u meni pomerilo, ponovo sam se osetila živom i srećnom.

Ovaj tekst će biti samo jedan rezime i pokušaj organizovanja utisaka. Ipak, sve te šale, smeh, doživljaj prirode i vode, ne može stati na ovako maleni prostor.

Sprema se nevreme na SaviIako je svih ovih dana vreme bilo vedro bez oblačka, a sunce je pržilo svom silinom, petak poslepodne nije previše obećavao. Nebo se namrčilo, vetar je duvao i svi znaci su govorili da će biti nevremena. E, to je bio trenutak kada smo sve stvari popakovali u našu malu barku, odvezali užad i ubacili motor u brzinu. Što se mene tiče, vreme me i nije previše brinulo. Osećala sam se nekako sigurno i jedva sam čekala ovako nešto.

Na vezu kod BeljaricaUputili smo se ka Beljaricama, dva ostrvca nadomak Zemuna, gde je bilo planirano da provedemo noć. Ubrzo nakon što smo pramcem kročili u Dunav, palo je prvo kupanje. Dunav je bio toliko brz, da sam doslovno plivala u mestu. Ali imala sam i sigurnosnu opremu – uže za koje sam se držala. Nakon kratkog osveženja uputili smo se prema svom boravištu za ovu noć. Pošto nikada tamo nismo bili, a vreme je postajalo sve gore i mrak se ubrzano spuštao, naše kolege su nam preko moderne tehnologije pružale svu pomoć u navigaciji. Konačno samo stigli u sigurnu luku. Što se mene tiče, sada može celo nebo da se sruči preko nas. U ovo vreme i po ovakvom nevremenu tamo nije bilo žive duše, iako je ovo mesto postalo popularno za izlete i kupanje, za one koji do tamo mogu doći, naravno. Svi smo prešli na veliki brod, našu zvezdu vodilju Elpidu i tamo proveli ostatak večeri.

Belegiška adaSada mi je smešno kada se setim koliko sam časopisa za razonodu ponela, da ne pričam o knjizi i muzici. Međutim, ništa od toga nisam ni pipnula. Na reci vreme brzo prolazi, a ne može se tačno reći na šta ono ide. Na odmor, zabavu i druženje, rekla bih, iako to može zvučati isuviše jednobojno i kao puka fraza. Ali zaista je tako. U ovakvim prilikama vreme staje, poremeti se vaš ustaljeni ritam, za koji se posle nekog vremena ispostavi da je prenapet i isforsiran, i postajete ne neko drugi, već vi sami. Pričali smo na tu temu i složno došli do zaključka da reka čoveka smiruje, kao što je i njena voda mirna, a opet se kreće, samo svojim prirodnim ritmom.

Reka ili more?Veče smo proveli u ćaskanju, smejanju, pričama i piću. Želela sam vodu, a dobila rakiju. Tako vam je to kada ne pristanete na vino. Još jedan dokaz da se skromnost ne isplati uvek. Zbog svega ovoga sam se uspavala kao beba, iako naš čamac još uvek ne ispunjava sve neophodne uslove za udobno spavanje. Međutim, alternativa uvek postoji i nekako smo uspeli da nađemo pravo rešenje. Po krovu dobuje kiša, prohladno je i lelujavo. Spavala sam snom pravednika, a Ivan je lepo zahrkao, sa sve osmehom na licu.

Rečni kormoranProbudila sam se u 5 sati ujutru, onda kada se kroz gusto drveće probilo sunce. A zajedno sa suncem bude se i ptice. Čitava graja. Kao što od podneva u gradu sve vrvi od ljudi, tako je u ovo vreme u prirodi špic što se tiče ptica i ostale životarije. Sve je tako glasno, bučno, a opet tako živo i veselo. Nisam naučila kako se sve te ptice zovu, ali sam upoznala jednu vrlo zanimljivu, a to je kormoran. Jedan crni mangup koji roni toliko dugo da ga i zaboravite ili ga potom vidite na nekom sasvim drugom mestu. Posle sam od našeg Dragana saznala da to čudo jede oko kilo ribe dnevno i da je zbog toga u večnoj zavadi sa ribarima. Krade im posao.

Naša matora hondica na DunavuNaš motor nam je još jednom dao do znanja da mu je vreme za penziju. Nije hteo da upali, tako da se na kraju kod nas okupilo gotovo celo društvance. Ubrzo se začuo dobro poznati zvuk brujanja, pa smo shvatili da je motor, u stvari, želeo da skrene malo pažnje na sebe. Ipak, skupljamo pare za novi, ali to neće ići sasvim lako jer smo se za ovaj i vezali, što je dodatna otežavajuća okolnost.

Kravice na obali DunavaOstatak ekipe je stigao i krenuli smo Dunavom. On uglavnom nije tako strašan kao što ga mnogi doživljavaju. Ukoliko pratite i poštujete prirodu, neće biti problema. Uvek je tako. Obale Dunava su bujne, zelene, a desna obala (strane se određuju nizvodno!) je kao nožem odsečena, visoka i zemljana. Sa te strane se nižu gradići, kao Novi Banovci na primer, u kojima se ističe gradska crkvica poput tornja. Leva obala je nekako divljija, obrasla u nisko rastinje, a s vremena na vreme naletite na stada ovaca, prasiće ili krave, koje se tu i najedu i napiju. Imate utisak da više niste u zemlji Srbiji, već kao da ste uleteli u neku emisiju na Nacionalnoj geografiji ili Eksploreru. Lepo je videti svoju zemlju iz ovog ugla.

Učesnici regate na Belegiškoj adiSunce je baš upeklo, i taman kada sam osetila da bi mi jedan predah dobrodošao, naišli smo na nešto zaniljivo. Pošto je naša pasarica u celoj grupi bila najsporija, iz daljine smo mogli da vidimo druge kako šetkaju pored svojih plovila. Pomislili smo da je u pitanju optička varka ili da stoje na nekom pontonu. Međutim, prevarii smo se. Došli smo do Belegiške ade, popularnog i vrlo zanimljivog spruda na Dunavu. Nakon što nasučete čamac na pesak, možete stotinama metara šetati čistom Dunavskom vodom a da vam voda ne pređe iznad članaka. Muški su poneli svoje neizbežne konzerve piva i uputili se u kratku šenju rekom, a ostali su fotografisali, osvežavali se u dubljim delovima ili koristili priliku da spolja operu svoje brodove. Imali smo sreće da budemo sami na ovom takoreći ostrvu, pa smo neometano mogli da uživamo. Ovo je mesto gde se osećate kao na pustom ostrvu. Jedva čekam da ponovo odemo tamo.

Bogato korenje drvećaTužni što moramo da napustimo ovaj raj, nastavili smo ka Tisi. Ja sam se prebacila na gliser, jer koristim gostoljubivost rečnih ljudi da zadovoljim svoju ljubav prema razgledanju i isprobavanju čamaca. Svako ima svoje slabosti. Dunav nas je mnogo usporavao, jer smo išli uzvodno, a on je jurišao u suprotnom smeru, tako da smo u Tisu uplovili nekoliko sati kasnije.

Glavni trg u TiteluPrvi put sam bila na Tisi. Ona je mirnija, uža i tiša od Dunava, dosta podseća na Savu, a zelena je toliko da vas oči zabole. Kao da ste sa Dunava ušli u neki sporedni kanal, obavijen mističnošću. Mogu misliti kako ista izgleda noću! Na desetom kilometru od ušća ušli smo u Titel, gradić u južnobačkom okrugu. Kao i svaki gradić u Vojvodini, vodi svoj neki usporeni život i odsečen je od ostatka sveta. Ljudi iz Beograda su za njih iz inostranstva. To je onaj tužniji deo priče. Ipak, gradić ima neku svoju dušu, a ono najlepše što ima jesu – rode. Na odžaku gradskog hotela, na očigled svih, rode su izlegle svoje potomstvo i marljivo brinu o njemu. Dirljiva scena, koju nažalost nismo preciznije uspeli da uhvatimo, jer smo teleobjektiv zaboravili na čamcu. U poslednje vreme sam mnogo počela da volim ptice.

Jutro na TisiPošto u restoranu nisu mogli da nas usluže, jer se održavala neka svetkovina, a u piceriji nisu mogli da nam prodaju pice, jer nisu imali u šta da ih upakuju, orobili smo jednu pekaricu. Otišli smo na barke, ukotvili se u blizini gradića, na jedom ostrvcetu i tu spremili večeru. Toliko smo se smejali da je reka odzvanjala. Nakon zajedničke borbe sa komarcima uz pomoć smrdilica, autana i ostalih sredstava, svi smo se slatko uspavali. Već navikli na skučeno spavanje, sada je bilo mnogo lakše i prijatnije.

Povratak kući DunavomPosle pravog kamperskog doručka na ostrvcu za koje smo bili vezani, lagano smo krenuli nazad na Dunav. Destinacija je sada bila Stari Slankamen, tačnije, restoran na vodi Plava laguna. Predivan pogled, mnogo biljaka i odlična riblja čorba je ono po čemu smo upamtili ovaj lep lokal. Sada je put bio mnogo brži, pa smo mogli sebi da priuštimo da nekoliko puta stanemo i iskupamo se. Takođe, grupno smo privezali brodove, šetkali se po njima, a neki su stigli i da dremnu. Sve su svemu, druženje je bilo odlično, pa je i put bio lagodan i brz. Kada smo se približili Beogradu, tj. Zemunu, već me je uhvatila nostalgija. U trenutku sam poželela da i dalje ostanem na brodu, nije mi se vraćalo u obaveze i u onaj dosadni ustaljeni, bespotrebno ubrzani ritam koji ti najčešće nabijaju drugi. Omilela mi se reka i smeh.

Zalazak sunca na Dunavu kod ZemunaIpak, kući smo se vratili zadovoljni i srećni što smo tu, što nas naša barka čeka u marini i što smo upoznali jako dobre ljude. Probili smo led da krenemo na prvu dužu turu i shvatili da nam to i te kako pasuje. Sada uživamo u utiscima i u planiranju novih pohoda.

Još izveštaja, slika i utisaka možete videti na forumu Na vodi.

15 oдговора на “Krstarenje do Titela

  1. Ostao sam bez teksta, stvarno si odlicno i slikovito to opisala. Slike su odlicne, pogotovo ona sa Belegiške ade, izgleda tako dobro kao da je slikana negde u Juznoj Americi.
    Knjige i magazini za razonodu, svakako da ti nisu bili potrebni, jer pored tolike prirodne lepote, ko je jos lud da gleda u papire 🙂

    Jedva cekam jos izvestaja sa vasih krstarenja.

  2. Ovde je samo delić fotografija. Nisam htela sve da ih kačim da ne opteretim tekst, ali na forumu Na vodi ih ima mnogo više, a pride su i krupnije. Ovde sam više bacila akcenat na tekst. Utisaka je toliko da ne mogu još uvek sve da ih sredim, a kada bih počela sve da pišem, plašim se da bi tekst bio predugačak.
    Trebalo je danas da odemo do Bele stene na kupanje, ali mislim da ćemo ipak na drugu stranu, zbog organizacije vremena. Pošto nikada ne znamo kako ćemo provesti dan na reci (u tome ima veeeelike čari!), možda odemo na neko interesantno mesto. O tome ćete svakako biti obavešteni. 😀
    Ipak, u sledeći četvrtak krećemo za Đerdap, brodićima, naravno, gde ostajemo nekoliko dana i gde ćemo sa ekipom emisije Na vodi (koja se daje na Studiu B) snimati emisiju. Javiću vam se da vam kažem kako je tamo, ali po svoj prilici ćete taj izveštaj moći i da gledate. 😉

  3. Ja u tim slikama tamo i uživam. Nisam ni znala da postoji takav forum 😳
    Verujem da ćete se lepo provesti i vodama blizu nas. emisiju obavezno gledamo!

  4. @Elektrokuhinja: Ma, ja sve nekako razmišljam neki poster da napravim. Zamisli još kada je svako od nas pravio svoje fotke. Ukupno ih imamo oko hiljadu i to onako, solidnog kvaliteta. 😀

    @Škrabalica: Taj forum postoji dosta dugo, ali je uglavnom popularan u nautičkom svetu, posebno onda kada je potrebno rešiti neki tehnički problem. Međutim, ljudi su se lepo dosetili i da opisuju svoja mala i velika putovanja, što ga čini interesantnijim. I dalje važi ono da nam mahnete? 😉 Nisam sigurna kada ćemo proći tuda, ali javiću vam. 🙂

    @Daf: Ma, nekada ga i prepunimo. 😛 Ali taj problem vremena je posebna priča… Uvek imam utisak da nisam stigla da uradim sve što sam zamislila. Ali to što stignemo, bude super!

  5. Сјајан текст који говори колико вам је лепо било и сјајне фотографије 🙂

  6. Uživala sam čitajući tvoj mali putopis. Ljudi ni ne znaju sta propustaju time sto izaberu da ostanu vikendom kod kuce, uz TV, ili se zabiju u neki kafic, pored prometne ulice… mi svakog vikenda idemo na razlicita mesta, ali ovde gde ja zivim, svi tako provode vikende: aktivno, u prirodi. Još nisam probala pustilovinu ovakvog tipa, ali zato idemo na splavarenje Sočom ponekad.

    Pozdrav,

    Milica

  7. Milice, svaki način da se provede vreme je bolji od sedenja i gledanja TV-a. 😉 Ali takve akcije iziskuju malo truda, pa hajde da kažem i duha, a za to nije svako sposoban.
    Treba život ispuniti aktivnošću i uživanjem. 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *