Stres mene kamenom, ja njega hlebom

Slučajnosti ne postoje. Sve ono što stvorimo i što nam se dešava kad-tad dobije svoj smisao, i pre ili kasnije dođe trenutak kada nam sve postane jasno. Tako i ja Cvkrutanje, između ostalih, trenutno vidim kao svog vernog saveznika, koji me bodri, koji me nanovo vuče da pronalazim inspiraciju, ne samo za pisanje, već i za pronalaženje, da se tako apstraktno izrazim – životnih rešenja. Znate li zašto nisam pisala? Nisam htela da vas mračim. U više navrata trudila sam se da prevarim ekran pred sobom, da obmanem i vas, da sam vesela, da je sve super, da je sve ružičasto i tako dalje. Ali nisam bila ubedljiva, ni sebi ni drugima. Izgleda ne umem tako vešto da se krijem. A sigurna sam da sada mogu Cvrkutanju da pružim ono što mu pripada.

Neću da vas zamaram svojim problemima, i vi imate svoje. Neću da prepričavam sva dešavanja prethodnih meseci, jer bih time izmorila sebe, a nisam ni sasvim sigurna da biste mogli da me razumete, jer postoje situacije u kojima ste sami, u kojima vam ni najbliži ne mogu pomoći, one situacije koje su namenjene isključivo vama i sa kojima morate da naučite da se borite. I da plivate, bez obzira ne sve, hrabro i sa osmehom na licu, jer u suprotnom – kakav bi to život bio?

Uskoro će godinu dana kako smo, nakon 5 meseci od njenog rođenja, svoju Palčicu-Sunčicu doveli kući. Vrata pakla koji smo preživeli na Institutu zatvorila su se, ali nismo očekivali da će se vrata jednog novog otvoriti. Dete raste, mi očekujemo, doktori očekuju, ljudi zagledaju, ljudi zapitkuju, dete raste, mi strepimo, drugi nas plaše, mi radimo, dete raste, mi vežbamo, mi kucamo na vrata, mi se učimo, dete raste, mi se raspravljamo, mi smo umorni, mi radimo, dete raste, mi hoćemo da živimo normalno, dete se smeje, mi se smejemo, mi plačemo, svi se smejemo. Mi učimo da uprkos svemu živimo normalno. Mi smo i nakon svega srećni.

Samo hoću da vam kažem kako je stres jedna vrlo dovitljiva stvar. Naskoči na vas kada se najmanje nadate, upravo onda kada pomislite kako ste, eto, super prošli i kako vas neke stvari nisu dotakle onako kako ste mislili da će. Ščepa vas gde ste najtanji, a to je u mom slučaju bio vrat i glava. Ima nezgodan zahvat, uvek drugačiji i uvek nov, tako da iznova morate da nađete pravi ugao pod kojim ćete se sa njim suočiti. Ne pita koliko ste spremni da ga držite u gostima. To vam je kao da ste primorani da ceo put od Beograda do mora u autobusu sedite pored nekoga ko vas mnogo smara, i ne možete mu jednostavno reći da vas pusti na miru, nego morate da smišljate što finije načine da ga istrpite, a da pri tom ne stignete na more iscrpljeni.

Dobar dan, kako ste?

Od opiranja nema ništa. Dala sam mu neki period fore da se istrči. Prema stresu ništa na silu, samo ljubazno. U redu, ako se stres nakupljao više od godinu dana, ne mogu očekivati da će jedan čaj od nane, 10 sati sna ili 15 kapi valerijane rešiti problem. Potrebno je vreme, u toku kojeg moram da shvatim da ne mogu da radim i ponašam se kao u svom najboljem izdanju, a u tom slučaju i nisam u njemu. A neke pametne glave tvrde da jedna od fukncija stresa i jeste da nas upozori da je vreme da malo usporimo i promenimo nešto u svojim životima.

Zahvalnost

Ušlo mi je u naviku da svaki novi dan započnem mantranjem, podsećajući sebe na ono što imam i zbog čega sam srećna. Pa, na kraju krajeva, i prisećajući se onoga što sam mogla da izgubim, a dobila sam, uz mnogo borbe, sreće i bogonaklonosti. Svakako je bolje nego ukoravati se i pritiskati da je još mnogo onoga što nemam, što možda nikada neću ni imati? Zahvalnost nije jeftina uteha i mirenje nad sudbinom, već odličan temelj za podizanje energije na nivo sa kojeg je jedino moguće nešto graditi.

Ko još veruje u zdrave navike?

Bila sam razočarana i besna. Kakvo spavanje, zdrava hrana, putovanja, svež vazduh, vožnja bicikla i ostala rekreacija?! Pa toliki ljudi, tolike žene, rintaju po 25 sati dnevno, jedu u Meku, alkoholišu se, šoping im je omiljen sport, stalno su nadrndani, pa im ništa ne fali? Za one koji ikada pomisle isto, bolje da i ne pokušavaju da probaju takav život. I nije nešto. Mrzovoljni ste, nezadovoljni, stomak vam je težak, a misli mutne. Na kraju krajeva, ipak se zdrav život isplati. A ulaganje u njega zahteva vreme, trud i odricanja. Bogami, lepršavost koju time dobijete debelo se isplati!

Strpljen-spasen

Niko ne može da zna koliko vremena mi je potrebno, pa ni ja sama. Znam samo da moram sebi da dam vremena koliko mi je potrebno da se osećam bolje. Svako ograničavanje mi može napraviti dodatni pritisak. Ne postoji NIŠTA na ovom svetu što je bitnije od mog zdravlja. Kada se budem osećala dobro, mogu se posvetiti drugima, mogu se baviti drugim stvarima. Kao što mi reče jedna doktorka: Milice, prvo rad na sebi. Setite se da vas i u avionu uvek upozoravaju da u slučaju opasnosti masku sa kisenikom stavljate prvo sebi, a tek onda detetu! Ovo vreme diktira neki svoj tempo, naporan, superbrz i haotičan, ali treba biti odlučan u držanju svog ritma. Ranije sam se smejala jednom svom prijatelju koji je uvek na sve moje akcije odgovarao sa: Lagano. Sada ga potpuno razumem. Tim pre što taj čovek sve stigne da uradi!

Vreme za sebe, sam sa sobom

Lični rituali su tako blagotvorni, to su mali trenuci sreće i vreme kada ste sami sebi dovoljan prijatelj za čašicu razgovora. I ne samo dovoljan, već i najbolji! Ponekad odem u šetnjicu, ili radim jogu, ili sedim na terasi i upijam leto, ili se izležavam i korigujem svoja razmišljanja, pravim nove male planove, ispisujem redove neke priče u svojoj glavi, ili samo maštam. Ili plačem. Sve to ide u rok službe.

Vreme za sebe, sa drugima

Samovanje može biti opasno ako se mnogo praktikuje, jer kada mnogo potonete u sebe, vaša pogrešna uverenja mogu se činiti vrlo ubedljiva. Ljudi, pažljivo odabrani, tu su da vas nasmeju, da vas odvedu na neko neobično mesto, da vam ponude nešto novo, da vas izgrde, da vas izljube,  da vam pomognu, da vas slikaju, da vam skuvaju kafu. Ili da samo zajedno gledate kako dan sviće.

Vreme za obaveze

A šta bismo bez njih? Osećali bismo se beskorisno, pomalo odsečeno, neorganizovano. Kada sve gorenavedeno podmirim, nekako mi sve obaveze lakše padnu. Jačaju me, disciplinuju. I čine moj svet kompaktnijim.

I… nepopravljiva sam, zar ne? Ljubav iznad svega!

U stvari, u nju nikada nisam prestala da verujem. I kako god da postavim ili pretumbam stvari, do nje dođem. Ljubav ne meri, ona ne poredi, ne očekuje, za nju kalupi ne postoje. Ona omogućava da se dese čuda, podseća nas da je svetla budućnost moguća, ona hrani. Samo, ne treba je trovati, pogubno je zatrpavati je i preopterećivati suvišnim brigama, strahovima i ličnim frustracijama. U tom slučaju, kako će vas lečiti?

15 oдговора на “Stres mene kamenom, ja njega hlebom

  1. Svako jutro se probudim,zahvalim Bogu sto sam ziva i zdrava..I sto smo posle mnogo truda,muke i nerviranja dobili naseg andjela,nasu bebicu…Od tada mnoge brige su izbledele,postale manje…Mnoge sitnice me cine me neizmerno srecne..a svaki pogled na njega i njegov maleni osmeh najveca radost u mom zivotu….

  2. Kumovi moji dragi,

    predivan tekst Milice…
    bilo je strasnih momenata, i vi ste to preziveli zajedno, i najlepse pokusali ste sacuvati ono po cemu vas ljudi pamte…ostali ste pozitivni, jaki i nasmejani…Suncica ima predivan zdrav dom.
    Kiss iz Novog Sada…
    ja se doduse ne slazem sa svime sto si rekla o borbi protiv stresa, ali hej, ti si tu da mr grdis i naucis kako se to radi…

  3. Bibiz, hajde, baci i neku sličicu pored. 😀

    Ja, drago mi je što ima još ponosnih i srećnih majki!

    Olja, :*

    Slađana, nisam ga čitala. Možeš li mi nešto preporučiti?

    Dafo, hvala ti na divnim rečima. Znala sam da se u nečemu ne slažeš. Ali, isvađaćemo se mi na nekom drugom mestu. 😛

  4. eheeeej, a tako sam mislila sta li je sa ‘mojim’ Cvrkutanjem, pa gde je-nije valjda na nekom drugom mestu, adresi, a ja ne znam…kad evo te, evo vas…obradovala sam se da si i dalje ovde.
    divne ste devojke, divne, Milica i snazna Suncica.
    :*

  5. Strpljen-spasen
    Mislim da je tu kljuc, vreme je cudo, ako si na pravom putu, a svim srcem i razumom znam da jesi, samo strpljivo, ugledaes cilj kom stremis.
    Eto tako smo i mi strpljivo docekali da nam nesto lepo napises na cvrkutanju, da ponovo cujemo tvoj umilni glas.
    Ljubi nam malenu devojcicu, danambrzo ozdravi i da uzivate na planini.
    Marija i vesela trojka

  6. Mima, tu smo, nemoj da brigaš! Čitamo se. 🙂

    Marija, puno ti hvala. O, naučila sam se ja strpljenju, ali ponekad si tako umoran da ponovo postaješ nestrpljiv. :)))

    Ljubim vas sve. 😀

  7. Samo sam svratio da se javim, dugo nisam ostavljao komentar iako sam citao. Tj. rijetko sam stizao da citam, ali i ti si rijetko pisala, tako da smo na istom. Lijep tekst, kao i uvijek, sa pravom dozom crvkutanja naspram svega onog sto bi neko drugi, mrzovoljniji, nazvao surovom realnoscu.

    Svaka cast i samo napred. 🙂

  8. Ja sam dr Milica Rankovic i Suncica je duuuuuugo bila moj pacijent u Institutu. Borili smo se zajedno: Suncica, mama, tata.. i svi mi, sa Instituta.
    Suncicina prica je prica kako ljubav pobedjuje!
    Suncicina prica je prica kako sreca ima mnogo lica, a jedno od njih je imati roditelje toliko posvecene i toliko pune ljubavi!
    Ne dajte se, svi zajedno!
    Ja, u stvari, i znam da necete!
    Samo napred!!!!!!!!!!!!!

  9. Draga doktorka!

    Kako ste nas samo obradovali! Ivan i ja često Sunčici u šali kažemo kako ona ima čak tri mame, a ja sam u tom slučaju došla poslednja. Prva je dr Kostić, koja ju je čuvala, mazila i pazila na Intenzivnoj, druga ste vi, koja je isto to radila na Poluintenzivnoj, a treća sam ja, koja ju je odvela kući, jer je na Institutu ostala predugo i svima je već dosadila. 😉

    I rasplakali ste me, jer znam da razumete sve, jer znam da ste, pored toga što ste najbolji stručnjaci, i majke, i prijatelji, i ljudi ogromnog srca…

    Još jednom, i uvek, HVALA.

    A naš jedini put je napred. Sada osvajamo sreću. 🙂

    Sve najbolje,
    Tri suncokreta

  10. Stefane, dobra ti je računica. Fer! 🙂
    Ja tako malo vremena sada imam da pišem, a bogami i da čitam, a nisam od onih koji čitaju ili pišu na brzaka. Volela bih da to prvom prilikom popravim.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *