Leto pred spavanje


Molim vas, poručite i vi letu da ne želim da se završi. Možda se sažali na nas, možda naglo odluči da uspori, zadrži svoje tople mirise, bose nožice i duge noći. Možda su i njemu, kao i meni sada, draža sanjarenja od rokovnika sa planovima.

Kada padne mrak i tišina izađe na korzo, uvlačim se u rolere, svoju najudobniju obuću na točkove, i tiho, vožnjom koja meni više liči na ples, klizim našim širokim novobeogradskim ulicama, uvek u pravcu reke, kao omađijana. Jeste, tu je i taj vetar u kosi, i osećaj slobode, i muzika… ne znam kad je to počelo, da ne mogu bez nje.

Nižu se redovi u Dnevniku jednog leta.
Raste pređena kilometraža.
Na polici je brdo pročitanih knjiga.
Terasa razgaćena kao dnevna soba pod borovima.
Sa police života ubrani novi izbori.
Preda mnom neki novi počeci. Pred nama.
Leto sagledavanja, suočavanja, prevrednavanja.

Taj bujajući, u svojoj iskrenosti i raskalašnosti surov period godine koji mi je otkrio jednu divnu istinu o sebi – da i posle svega što sam mislila da će me slomiti načisto, ostavljajući mi samo bolno svedočanstvo na to ko sam stvarno bila, ko sam mogla da postanem, jer to je jezik crne rupe u koju umemo da upadnemo – otkrivajući mi da i te kako i dalje umem da volim. Za cenu ne pitam, eto kolika je za mene bila vrednost tog saznanja, te promene. Sazrevanje je jedno izbudljivo putovanje, moje ovogodišnje letovanje.

Ponoćne šetnje na točokvima, reka, svuda oko mene reka, poznati odsjaji, usnuli kraj od visokih spratova i ušuškanih klupica, i nebo. Beskrajno, pokretno, toplo naše letnje nebo.

Od ljubavi i prostranstva.

Hvala ti, leto 2017.

2 oдговора на “Leto pred spavanje

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *