Nasledstvo

Ko, po vašem mišljenju, daje dozvolu da volimo ili ne volimo sami sebe?
Pa, roditelji, zar ne?
A šta ako to ne dobijemo od roditelja, šta onda?
E, to ne znam. Ako to ne dobijemo od njih, onda to jednostavno nemamo.
Znate li da jedino čovek koji autentično voli sebe može istinski da voli i nekog drugog, ili da zaista pripada drugome?

*

Pomislih da sam možda dobila i previše. A nazad se više nije moglo.
Upitah je:

Zaista, šta onda činiti? Šta dolazi posle otkrivanja krivaca za naše defekte i posle liste žalbi na roditelje i sve druge koji su nam se zamerili? Ima li čega iza toga? Ili je iza toga samo svest o poražavajućem saznanju i izopštenost iz sveta onih koji umeju da vole?
Postoji kapacitet u vama koji to može da nadokndi. Možete ga nazvati unutrašnjim negujućim roditeljem ili, jednostavno, polaganim buđenjem ljubavi prema samoj sebi.

Bila sam tužna i umorna i nisam verovala da se ovo može popraviti, ikada. Upitah je:

Vi zaista mislite da se to može?
Mislim da može. To je proces. To traje. To se nekada radi do kraja života i predstavlja posao koji nikada nije sasvim dovršen, ali koji može da donese rezultate.
To je ono na čemu treba da radimo od sada.

Iz romana Baltimor Jelene Lengold, Arhipelag, 2011.

I zato nikada, nikada ne gubim iz vida šta je ono što joj jedino ja mogu dati. To malo, nevidljivo a dragoceno nasledstvo koje će ostati pohranjeno u same temelje njenog bića, tu česticu ljubavi prema sebi koja će s godinama postajati veća i snažnija. U načinu na koji joj se obraćam, u širinama kojima joj dozvoljavam da istražuje svet, u upućivanju da je ovom ranjenom svetu potrebna dobrota, i da ona u svemu tome ima svoju ulogu. I gledajući na sve njene poteškoće sa blagonaklonošću, kao neodvojivi deo njenog šarma. Da sutra ni od koga ne mora da čeka potvrdu da je ona zaista vredna, i da jednog dana ne luta u potrazi za dokazima da je još jedan biser u kosmosu.

3 oдговора на “Nasledstvo

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *