Nas dve, sa knjigama, u hladu

Čitanje u hladuProbala sam da se pravim da uživam u letu u svakom trenutku i po svim uslovima, ali izdržala sam do oko dva sata popodne. Tada se asfalt i zemlja već dobro ugreju, a sunce se zakuca u jednoj tački na nebu i prži tako da ni lišće ni blizina reke više nemaju jaku odbrambenu moć. I uhvati me ona letnja obamrlost. Ona, što je zgodna za dokoličarenje. Sa nemarno skupljenom kosom, samo da vrat prodiše, bosim nožicama i razgolićena do ivice pristojnosti. I sa hladnom limunadom na dohvat ruke.

Srećom da me Sunčica u tom raspoloženju prati, jer ne znam kako bih inače uspela da napravim deset koraka više od onog što mi je potrebno. Zavučemo se u debeli hlad, jurimo neku travu, negde u dubinama još vlažnu od sinoćašnjeg zalivanja i otvorimo ranče. A u njemu – carstvo knjiga.

Ona obožava knjige. Već sam naučila za koje se otprilike crteže njeno oko hvata, a i priča – ta priča mora biti pre svega vesela i zabavna, lišena nekih velikih dečjih mudrosti, i po mogućstvu smešna na do besmislenosti šašav način. To valjda i spada u domen dečje mudrosti.

Nego, da vam se pohvalimo našom trenutnom top listom. Neke od ovih knjiga vrte se kod nas već dosta dugo, toliko da ih uveliko znamo napamet, pa ih i onda kad nisu ispred nas, možemo pričati u nekom lenjom, letnjem mraku na obali, na primer.
Priče su čudo. Izmeštaju stvarnost u neke lepše dimenzije.

1. Sunčica i meda i Sunčica i lane

Ove dve imaju veliku emotivnu, i antikvarnu, vrednost. To je Sunčicin prvi poklon od tetke, koji je dobila onda kada su se prvi put srele. Tetkino blago uz detinjstva, iz daleke 1975. godine, kada nisam bila zamišljena ni ja, a kamoli moje dete. Poklon stigao uvijen od srca jednostavno, u crvenu plišanu mašnu. I kako onda da ih dete ne zavoli? Na sve to, napisane su u okviru biblioteke Slikovnice Majušnice, malog su formata kao što je bila i njihova mala vlasnica, a glavna junakinja nosi najlepše ime na svetu, sopstveno, u prvo vreme za dete i jedino. Ove dve knjige, posebno ova prva, čitaju se uz smeh i vrisku, sa komentarima uvek na istom mestu, i sa ponavljanjima koja nam mnogo pomažu u vežbi govora. Čitaju se i jako pažljivo, da nam što duže traju. Jer ovakve knjižice više nemaju nigde da se kupe. A ne mogu da ne šarmiraju, najviše nevinošću jednog dečjeg sveta. I vremena, sigurno.

Majušne Sunčice

2. Grozon i Grozonovo dete

Apsolutni hit za ovu sezonu!
Umem da budem vrlo obazriva sa knjigama koje prvi put uzimam u ruke. Svašta se danas objavljuje. Nažalost, mnogo se toga ne objavljuje, ali ta Svašta-objavljeno gomila dolazi do nas i mi treba da je pustimo u svoje živote kao neki dobar primer, jelte. Baš zbog toga treba pažljivo birati. Grozon me je osvojio ne odmah, jer ne izgleda nimalo pretenciozno, i ne skače vam u naručje kao planetarno originalna knjiga. Ali toliko je moderna, dovitljiva, topla, sa mnogo plemenitog humora. I sjajnim prevodom Zorana Penevskog. Ali sjajnim! Tako se i mami, to jest meni, nametnulo još jedno ime koje vredi upoznati.
Eto, pokazalo se još jednom, kao što se uvek pokazuje, da dečje knjige proširiju horizonte, u svakom smislu.
U drugoj knjizi tu je i Grozončica – mala, radoznala i nestašna – epiteti nama tako dobro poznati, epiteti koje je sa sobom ponelo i naše mladunče. Neverovatno. Kroz obe knjige provlače se isti likovi, čak ih nema i mnogo, a opet su dovoljni da knjige staju u odbranu nekih vrednosti koje će spasiti ovaj svet. Neke druge stvari dolaze na mesto intelekta. On se na duže staze nije sjajno pokazao.
Ovo su nove knjige, i možete ih lako pronaći u Kreativnom centru.

Upomoć, to je on! To je stvarno Grozon! :)

3. Zamislite, deco

Klasika.
Već na prve taktove, okice se širom otvore. Koliko samo to direktno obraćanje detetu znači, koliko ga samo čini važnim. I kako je dikcija važna. Ovo je jedna od onih knjiga, u kojoj se načuđava, smeje, hvata me za ruku, ma kao da je u pitanju najveći akcioni film koji ste ikada gledali. Dobro, proširim ja tu priču, od nje u nekim trenucima možda i nastane akcioni film. Ali neka. Duško Radović mi ne bi na tome zamerio. On je bio retko velika faca.

4. Politikin i Mikijev Zabavnik

U redu, priznajem, ovo je više za moje uživanje, ali slike su i Sunčici neodoljive. Postoje i članci u kojima može i ona da učestvuje, koje čitam naglas, pa ih malko komentarišemo. I od toga može da nastane priča, spontano, i na Sunčicin nagovor.

5. Leto kada sam naučila da letim, Jasminka Petrović

I kada se Sunčica umori i od sunca i od priče, nasloni se na naše drvo i dremka, udubljena u neke svoje male misli. A ovo je knjiga za mene. Prisećam se kako je super imati četrnaest godina, i jurcam nekim tamo primorjem kao da sam se tek zaljubila. Smejem se ljudskim fazonima. I opet, po ko zna koji put, pada mi na pamet da su vedri ljudi uvek pobednici.

Uskoro, Sunčica me čeka da odradimo i taj ručak, pa da zbrišemo negde na kupanje, taman dok se vrelina malo slegne. Umori se čovek i od ove knjige!

6 oдговора на “Nas dve, sa knjigama, u hladu

  1. Boze, Marice, pa prave dame setaju nalakirane noktice! ❤ Na jednoj ruci je roze, a na drugoj tirkiznoplava boja. Mozes misliti!

    Nego, sta kazes na slike? Moji prvenci na ovom blogu. A da nisu nastali mobilnim!

  2. Draga Milice, mnogo sam se obradovala ovom postu. Nekoliko ljudi je sa ovog tvog teksta skočilo na sajt „Kreativnog centra“, pa sam tako saznala.
    Sada sam pročitala i „Gutljaj za drvo“. Predivno pišeš. Zaista;)
    Fotografije su odlične – mislila sam da je suprug zaslužan jer znam da je on maher, ali ovo su, dakle, tvoji prvenci;)

    Nadam se da ste ti i Sunčica dobro.
    Eva je u Požarevcu od kraja juna i nema nameru da se vraća do kraja avgusta. Idem kod nje od petka do nedelje, ali nam mnogo nedostaje u stanu ovde. Ali ne – ako ne mora u vrtić, bira da ne ide;)

    Grlim te mnogo.
    Pokušaću da se setim da češće ulazim na Cvrkutanje kako bih uživala u tvojim nežnim tekstovima;)
    Jelena
    p.s. kako ide grčki?

  3. Hej, Jelena, kakvo prijatno iznenađenje! Hvala ti na lepim rečima!

    Hahah, Eva kod bake i deke ima pametnija posla. 😀 Vidim da su to te male godinice kada mame i tate nisu dovoljni i kada ima mnogo strašno zanimljivih akcija i sa strane… Dovoljno je samo da započnemo pitanje da li želi da ostane kod babe i dede na selu, ona se obraduje i već sprema svoj putni rančić. :)) Jedno je sigurno – treba mnogo energije i ideja da bi se ispratila sva ta njihova želja za akcijom. A i leto je pravo vreme za jurcanje, neka to iskoriste koliko mogu. Sada znam zašto Evu još uvek nisam upoznala – nemam kad da je sretnem! :))

    Inače, pre neku noć sam u dahu pročitala i Brat Vuk. Mnogo mi se dopao taj južnoamerički senzibilitet, i priča, nekako mi je knjiga baš legla, onako – na odrastao način. :))) I ilustracije su super. Nešto sasvim novo.

    Grčki će mi izgleda bolje ići u grčkoj. 😉 Čituckam ja, gledam, trudim se, ali trenutno se ne mogu tome posvetiti koliko bi trebalo. Ali zato je tu zima i prijatelji koji će me naučiti grčkom. ;*

    Šaljemo vam letnje pozdrave, vidimo se uskoro! <3

  4. I mi volimo Grozona! Postoje i predivni kraci crtani filmovi, doduse sa hrvatskom sinhronizacijom, tu se lik zove Grubzon…obavezno probajte da nadjete! Pozdrav!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *