Koliko vremena dnevno potrošite u saobraćaju? Pošto je kretanje osnovni imperativ savremenog gradskog života, bez obzira da li radite, studirate, idete u nabavke, pratite modu ili jednostavno ste ljubitelj redovnog ispijanja kafe po kafićima, ovo pitanje se sve češće nameće.
Zastanem ponekad, stavim prst na čelo i zapitam se tražim li ja mnogo. Nikoga ne zagledam, nikome ne smetam da živi kako hoće, moja očekivanja od drugih svedena su na minimum. To mi se nekako čini kao zdrava logika, koja ide na ruku i meni i ljudima oko mene. Ipak, sve je više stvari koje bude u meni nešto što bi iz temelja moglo da uzdrma ovakva moja uverenja i stvori od mene ono što ne bih volela da budem. Možda sam za današnje vreme postavila preširoke granice? Obziri i osećaj za sebe i druge gube se, a moju zemlju bahato zauzimaju drugi.
Ponovo je došlo vreme kada se, nakon perioda istinske ili lažne ušuškanosti, priča o krizi. Nije to samo ona novčana kriza, jer u današnjem društvu nemati para znači biti suštinski dobro poljuljan. Nije li to još jedan dokaz da sve gradimo na pogrešnim temeljima? Do sada se nebrojeno puta moglo videti da moćni pojedinci upravljaju običnim čovekom. Možemo li se od toga otrgnuti i sami sebi ulepšati život, ne dopuštajući drugima da ga stalno na isti način truju? Otrcano zvuči, ali sitnice život znače.
Ne volim nedelje. Ne samo zato što je sutra početak nove radne sedmice, već zato što je ovaj dan često nekako pust i dosadan, a i nekako mi ne miriše lepo. Skoro sam u Zabavniku čitala kako je veliki beogradski dobrotvor Nikola Spasić bio sujeveran za utorak i smatrao je da ništa veliko i važno tada ne valja počinjati, niti raditi. Upravo je takav moj odnos prema nedelji i baš zato se trudim da mi ona prođe što zanimljivije. Jučerašnji dan ima sve kvalitete da promeni moje mišljenje o nedeljama.
Reč je o veoma interesantnoj igri u prirodi, koja na veliku žalost nije toliko zastupljena u Srbiji, iako je u svetu, pa i u našem komšiluku prilično popularna. Glavni razlozi su visoka cena GPS uređaja kod nas, neophodnog za ovu igru, generalna inertnost naših ljudi i doskora relativno slabe posete stranaca. Srećom, ove stvari idu na bolje. Pored GPS-a, potreban vam je internet, sportski duh, oštar vid i strpljenje.