Gledamo se moja zebica Pipi i ja oči u oči. Ona nervozna, čupava, namrštena. Češe se jednom nožicom koju ja, posebno ovako dalekovida, jedva i da vidim ako nemam naočare. Trese perje. A ja nisam ništa bolja. Ne tresem perje, ali sam džangrizava. U glavi hiljadu misli. Pundravci mi ne daju mira. Ne mogu da sedim na jednom mestu. Posle kraće rasprave, Pipi i ja smo zaključile da je caka u - proleću.
Ne znam jesam li postala razmažena. Muka mi je kad treba da idem u grad. Ne mogu više da podnesem gužvu, sivilo, gladne pse na pločniku koje poneki idiot u prolazu šutne, ljude koji šetkajući pljuju i češu se. Iznerviram se kada mi stari auspuh baci crni oblak u lice. I kada mi nalickana kola ne dozvoljavaju da u miru pređem ulicu. A ponajviše, ne mogu da podnesem saobraćajni kolaps…
Za Šarlot je to prva noć u internatu. Ali kada se probudi, devojčica u krevetu do njenog nije osoba koja je u njemu spavala sinoć. A i nova zgrada napolju se izgleda promenila u ogromno, crno kedrovo drvo! Šarlot je nekako skliznula u prošlost…
Nisam sigurna da ćete mi poverovati. Možda se zaista ovo graniči sa nemogućim.
Ovoga puta je trajalo dugo. A kraj je bio potpuno neočekivan. Mada, kao da sam znala da je neizbežan. Ipak, nije bilo tako strašno. Pomoglo mi je možda da bolje upoznam sebe. Samo se pitam zašto je bilo tako drugačije. Evo, samo kada se setim, naježim se.
U subotu 22. marta su bili Mladenci. Mnogi su ih trpali u usta, pozivali se na njih želeći da praznuju, da se zabave, okoriste, najedu, i što je najbitnije - da ispoštuju našu staru, često nejasno poznatu, spsku tradiciju. Pitam se samo koliko je njih uopšte znalo šta zapravo predstavlja taj praznik, ali da to znaju mnogo pre nego što su odlučili da ga slave, tj. da je njihova odluka da ga slave proistekla iz toga što osećaju taj praznik i što se obeležavanjem istog poštuju duboka lična uverenja i stavovi. Znam da su na taj dan sigurno mnogo o njemu naučili, neki preko novina i televizije, a neki iz ličnog iskustva. Eto, mi smo u subotu baš lepo proslavili Mladence. Onako kako su roditelji i drugi hteli.