Kako su svitanja leti lepa! Noćna svežina koja se zadržala čini mozak bistrim, a tek pristiglo sunce želi dobrodošlicu u novi dan. Sledeći staru dobru Po jutru se dan poznaje, puni elana skiciramo svoje planove da današnji dan provedemo na reci. I kako to obično biva, dani kada rano ustanemo sa nekim naročitim ciljem, dugo pamtimo po njihovoj posebnosti. Gde smo se to u prošlu nedelju zaputili?
Naslovila sam ovaj tekst po rubrici jednog našeg ženskog časopisa za koji smo Ivan i ja pre par godina radili. Cilj je bio predstavljanje drugačijih, zanimljivih i posebnih destinacija za koje nam nije bio potreban pasoš, što je značilo (a sada je posebno tako!) da smo u to vreme aktivno putovali isključivo po Srbiji i otkrivali ne tako poznata mesta, koja smo zatim predstavljali i drugima – Ivan fotografijom, ja tekstom.
Verovatno spadam u one koji veruju da se sve okreće, kruži i uvek najzad vrati na svoj početak. Kada bismo na kraju, ispunivši pun krug, došli na isto mesto onakvi kakvi smo i krenuli, rekla bih da je ideja o cikličnosti pun promašaj. Srećom, ove kružnice ne iscrtavaju se na istom mestu, niti su uvek iste ili čine savršen krug. One se razbacuju po nepoznatom prostoru, trepere i rastu, neke od njih se susreću i seku. Nije svaki krug ponavljanje. Već i novo rađanje.
Ne mogu da verujem da je prošlo tačno dve nedelje od našeg povratka sa odmora. Imam utisak da je jesen uveliko počela, a kao da sam pri tom zaboravila da sve svoje letnje stvari izbacim iz ormara i zamenim ih nečim toplijim. Osećaj me nije prevario – na Zakintosu smo uživali u poslednjim pravim letnjim danima ove godine. Prvi put sam u životu beležila sve ono što mi se na odmoru dešavalo i sva svoja zapažanja o mestima, ljudima i običajima.
Sleteo sam u Antaliju. Na aerodromu su mi rekli da nađem Marjam. Ubrzo pronalazim lepu, vrlo ljubaznu devojku neobično nemirne kose, koja mi je na brzinu objasnila u koji autobus da uđem. Krenuli smo za Alanju, i ona se predstavi kao naš predstavnik agencije u Turskoj, nastavljući da priča o nekim uobičajenim stvarima bla…bla..bla… Ja sam bio zauzet upoznavanjem sa jednim bračnim parom iz N. Beograda koji su mi delovali vrlo OK. Stigosmo ispred mog hotela, gde sam izašao, a Marjam mi dobacuje kako će doći sutra da prodaje izlete. Odosmo na recepciju. Ah… počinje moje dugo očekivano letovanje…