Videćete, to će biti lepa i važna godina.
Biće velika – od januara sve do decembra.
U nju će stati svi rođendani i mnogo nezaboravnih trenutaka.
Biće to godina koja se pamti.
Negde će sagraditi put, negde most, negde školu.
Mnogi će se useliti u nove stanove.
Svi će se nečemu obradovati.
Slušaćemo dobre vesti.
Istina je da živimo samo u jednom skromnom novobeogradskom bloku i da je naš stančić neprimetan i izgubljen u betonski maskirnim zdanjima, u kojima često izgleda kao da i ne žive ljudi. Ako bi neko podigao pogled visoko, na jednom od gornjih spratova ne bi primetio ništa neobično. Istina je i da naš stan nema kamin. Pobogu, kome još treba kamin da bi doživeo zimsku idilu?
Ponovo je došlo vreme kada se, nakon perioda istinske ili lažne ušuškanosti, priča o krizi. Nije to samo ona novčana kriza, jer u današnjem društvu nemati para znači biti suštinski dobro poljuljan. Nije li to još jedan dokaz da sve gradimo na pogrešnim temeljima? Do sada se nebrojeno puta moglo videti da moćni pojedinci upravljaju običnim čovekom. Možemo li se od toga otrgnuti i sami sebi ulepšati život, ne dopuštajući drugima da ga stalno na isti način truju? Otrcano zvuči, ali sitnice život znače.
Miki Maus se prvi put u javnosti pojavio pre tačno osamdeset godina, tačnije 18. novembra 1928. godine. Sada je pravi deka i s obzirom da je veliki broj nas uz njega rastao, zaslužio je da mu čestitamo rođendan! U to ime, sastavila sam slagalicu na kojoj su predstavljeni svi njegovi najbolji stripovi i crtaći. Inače, slagalica je stara i kupljena je povodom Mikijevog šezdesetog rođendana.
Prošlo je tri nedelje od kako nam se maca uvukla u kuću. Za to vreme je uspela da nam se uvuče i pod kožu, pa smo, imajući u vidu njeno kontejnersko poreklo, odlučili da je odvedemo kod teta doktorke na pregled, kako bi maca bila zdrava, a mi sigurni. Pored toga što smo saznali da je ovo mačak, tada star mesec dana i težak čitavih 352 grama, naučili smo i šta mu je potrebno da bi bio lep i veseo.