Volim da budem ekonomična i praktična. Ne volim da dajem novac isključivo na popularnu marku, primamljivo pakovanje ili dobru reklamu, niti mislim da od njih zavisi kvalitet nekog proizvoda. Vodim se onim: “Ako poštujem svoj novac, poštujem i sebe i svoj rad.” U cilju da ispoštujem tu potrošačku filosofiju, izazov mi je bio da pronađem prave proizvode za sebe, a u tom traganju domaći proizvodi su se u mnogim oblastima pokazali kao odlično rešenje. A evo samo nekih preporuka.
Pišući ovaj tekst, probaću makar malo (boljereći just a bit) da vam predstavim o kakvom se jezičkom modnom kriku radi. Rođena sam i živim u Srbiji, u kojoj se govori srpskim jezikom. I iako, kao čeljade XXI veka, dobro poznajem engleski jezik, pojavu nekih novih mutanata u svojoj okolini teško uspevam da odgonetnem. Čitajući neke tekstove, često se zbunjeno zapitam na kom su jeziku oni pisani?
Ove godine se nisam pretrgla oko poklona – onih iz tržnih centara, poslastičarnica, knjižara. Za onog ko mi je najbitniji u životu imam poklon vredan ne samo ove Nove godine, već i onih koji nam dolaze. Taj poklon, dugo i vredno pripreman i nežno upakovan, možete videti na fotografiji. Onima koji me vole poklonila sam to što sam srećna. A svima ostalima – koji me prate, čitaju, podržavaju i uče, poklanjam lepe želje!
Baka Mariju nisam poznavao… Zapravo, nikada je niko nije ni upoznao. Otkada smo postojali, ona je sedela pred svojom kućicom na svojoj zelenoj hoklici i posmatrala prolaznike…
Plašili smo je se… deca su govorila da je veštica, da ima crne mačke i ogromne pacove sa kojima se druži… mi smo trčali pored nje osećajući kako nas gleda svojim mutnim sivim očima.
Kako ne bih po stoti put bila optužena da sam partibrejkerka, reših i ja jedne večeri da ostavim rolere, bicikl i reku po strani i konačno izađem sa drugaricama na jedno od popularnijih gradskih klubova. Ne znam zašto, ali što sam duže gledala i slušala osobe oko sebe, imala sam utisak da moja kosa ima nejednake plave prelive, da mi jedna trepavica krivo stoji, da imam vrlo upadljiv mladež na domalom prstu leve noge, da mi zubi nisu blistavo beli, da prebrzo govorim i da moj pogled previše odsutno kruži. Na trenutak pomislih da sam se obrela u nekoj popularnoj reklami ili fotošopirano-uglađenoj slici skinutoj sa nekog stoka. Kako bismo danas definisali lepotu?