Mislim da je vreme da Cvrkutanje vrati svoj stari sjaj – devojčica nam je sve jača i polako se bliži dan kada će doći svojoj kući! I dok mama peče zanat na Institutu, presvlačeći i hraneći naše malo-veliko blago, uz obavezna maženja, tata ukrašava sobu, kreči, kupuje ukrase i osnovne potrebštine. A red je i ovde da se javi.
Volim da budem ekonomična i praktična. Ne volim da dajem novac isključivo na popularnu marku, primamljivo pakovanje ili dobru reklamu, niti mislim da od njih zavisi kvalitet nekog proizvoda. Vodim se onim: “Ako poštujem svoj novac, poštujem i sebe i svoj rad.” U cilju da ispoštujem tu potrošačku filosofiju, izazov mi je bio da pronađem prave proizvode za sebe, a u tom traganju domaći proizvodi su se u mnogim oblastima pokazali kao odlično rešenje. A evo samo nekih preporuka.
Pišući ovaj tekst, probaću makar malo (boljereći just a bit) da vam predstavim o kakvom se jezičkom modnom kriku radi. Rođena sam i živim u Srbiji, u kojoj se govori srpskim jezikom. I iako, kao čeljade XXI veka, dobro poznajem engleski jezik, pojavu nekih novih mutanata u svojoj okolini teško uspevam da odgonetnem. Čitajući neke tekstove, često se zbunjeno zapitam na kom su jeziku oni pisani?
Ove godine se nisam pretrgla oko poklona – onih iz tržnih centara, poslastičarnica, knjižara. Za onog ko mi je najbitniji u životu imam poklon vredan ne samo ove Nove godine, već i onih koji nam dolaze. Taj poklon, dugo i vredno pripreman i nežno upakovan, možete videti na fotografiji. Onima koji me vole poklonila sam to što sam srećna. A svima ostalima – koji me prate, čitaju, podržavaju i uče, poklanjam lepe želje!
Baka Mariju nisam poznavao… Zapravo, nikada je niko nije ni upoznao. Otkada smo postojali, ona je sedela pred svojom kućicom na svojoj zelenoj hoklici i posmatrala prolaznike…
Plašili smo je se… deca su govorila da je veštica, da ima crne mačke i ogromne pacove sa kojima se druži… mi smo trčali pored nje osećajući kako nas gleda svojim mutnim sivim očima.