Arzamas – veza do večnosti

Te večeri sam za čitanje pred spavanje uzela knjigu koja me čeka od još Sajma. To je najnovija knjiga pisca koga volim godinama, od njegove prve knjige, jedna je od onih kojima sam se radovala onako kako sam se kao klinka radovala novom albumu omiljene grupe. I desilo se ono čega sam se ovih nekoliko meseci i pribojavala – da će me to uobičajeno ushićenje ovoga puta zaobići. Nakon nekoliko pređenih strana uspavala sam se snom pravednika, uljuljkana rečima koje su žuborile u mojoj glavi, pročitane mehanički i bez mnogo interesovanja. Znala sam. Posle ovoliko godina i tektonskih pomeranja, što ovde u meni, što tu negde blizu mene, što svuda pomalo, u knjigama kao i bilo gde drugde više ne tražim iste stvari. Leđa sam okrenula intelektualnim duelima, postala oštar protivnik bilo koje vrste elitizma, potpuno nepoverljiva prema istoriji. Tako sam i u knjigama počela da tražim osećaje koje se diskretno sakrivaju iza paravana od reči, i u njima, kao u staroj dobroj avangardi, krenula da prepoznajem deliće kosmosa. On je jedini uvek isti, nepromenljiv, konstantan u svojoj lepoti i mudrosti.

*

Narednog jutra, kao i bilo kog drugog, slušala sam radio vozeći se beogradskim ulicama našom uhodanom rutom. Spikerka na radiju lepršavo je objavila tek pristiglu vest – da je dobitnica NINove nagrade za 2016. godinu Ivana Dimić i knjiga Arzamas. U kratkom objašnjenju spomenuli su igru, ljubav i smrt, mešavinu žanrova. Zbog toliko razloga srećna što je konačno još jednom ženski pisac u ulozi laureata, izašla sam kod prve knjižare, taman kada je prodavačica stavljala u izlog nagrađenu knjigu, sa počasnom nalepnicom. Prelistala sam je i odmah sam znala da će me večeras uspavati tekst po mom ukusu.

*

Kako bih uopšte mogla da odolim knjizi sa elementima avangarde? Sa neuhvatljivim žanrom u kome se kombinuju drama, poezija, roman? Delu koje počinje sa Mamom. I koji se sa njom i (ne) završava? Ako bih ukratko objasnila svoju preporuku, ona bi glasila ovako: Ako želite da pročitate jednu modernu knjigu savremenog domaćeg ženskog autora, ako želite da vidite kako još može da izgleda naša književnost, zaštićena od tako popularnog društvenog, političkog, istorijskog konteksta, ako želite da se uvučete u jednu malu dvočlanu porodicu, u kojoj je u prvom planu odnos između majke i ćerke, onaj sastavljen od iskidanih živaca koliko i od humora i topline, ako želite da pročitate nešto ispunjeno osećajnošću bez patetike, gde provejava i život Emili Dikinson, slobodno se latite ove knjige. Knjige protkane (verovatno) onim ženskim principom, verom da je Ljubav negde u pozadini svih stvari. Uz zaključak koji staje u odbranu njene moći: „Ima li smrt (…) dostojnijeg protivnika?“

*

A onu česticu kosmosa, u kome leži mir koliko i lepota, pronašla sam skoro u svakom lirskom zapisu, koji (i u knjizi) zaustavlja stvarni život i svu njegovu tragediju i komiku. Posebno me je dotakao onaj naslovljen ODSJAJI.

Pročitana knjiga: Ivana Dimić, Arzamas, Laguna, 2016.

Jедан одговор на “Arzamas – veza do večnosti”

  1. Kakav divan tekst! Svašta sam propustila od kako sam se preselila, godine su prošle… Nije u redu. Eto me nazad, da pronadjem sve propuštene bisere i sa slašću ih se nauživam! Biće štiva za nekoliko dana Ti pišeš božanstveno!
    Ljubim te

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *