Prostor za disanje

Ponovo najlepša na Savi
Sada, kada je prošlo svo to ludilo i lupanje glavom u zid, lako je smejati se ideji da posle toliko godina i uložene ljubavi dignemo ruke i prodamo čamac, jer su nas tokovi života odveli u vode gde je za dvoje svega previše. Lako je sada ljuljuškati se na aprilskom suncu, na reci gde glavnu reč vodi čarolija nežnih pokreta vode, zelenila, ptica i nekog šašavog, staromodnog, razgaćenog života, koji na keca prepozna sve suvišnosti i zamke u koje se dobrovoljno ili tuđom voljom strmoglavljujemo. I ako možda nije sasvim lako, lakše je i jednostavnije živeti na reci.

I Lola ponovo plovi!Našem poletu da, naoružani kofama, sunđerima i kućnom hemijom, kvalitetnijom od one koju imamo kod kuće, doteramo našu malu pokretnu kućicu, pridružuju se i ostali, željni da Dopefish ponovo zasluži status najlepše pasare u savskom okrugu. Posle par sati ribanja, šljapkanja bosim nogicama i izdašnog polivanja, zadovoljni smo stajali pored ograde i divili se našem čedu. Zaplovili smo uz mahanje i cijuke, šljašteće beli, u susret galebovima i jednom posve drugačijem svetu nadomak grada.

I ne znam koju bih pesmu o reci najpre odabrala kao pratnju ovom tekstu. Brus Springstin peva jednu mladalačku, ljubavnu priču sa reke, prizivajući i moju nostalgiju, i podsećajući me da o takvoj, bezbrižnoj mladosti sada samo mogu da pišem, i da učim svoje Sunce da je jednog dana nikako ne propusti. Čika Klaus iz Scorpionsa kaže da je za njega reka mesto gde može da diše, i da sanjari. Džejms Ker iz Simple Mindsa kaže da je reka ženska snaga, lepota i, što je najvažnije, reka je stanje uma.

Ljilja, Ivan i Milica, ekipaBože, kako smo staromodni! Mi, deca sedamdesetih i ranih osamdesetih, radujemo se letu i beskrajnim temama kojim ćemo začiniti beogradski vazduh. Sloboda se rađa ispred nas.

4 oдговора на “Prostor za disanje

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *