Sanjarenje za doručkom

more-naocareDanas je odlučilo da ne sviće. Tamno nebo neumorno prosipa kišu, čineći vazduh još hladnijim. Malopre smo isprobale svoje pončo-kabanice, zadovoljne što su nam ruke ponovo slobodne, a istovremeno se ne plašeći da ćemo, kako to obično biva, nakon par minuta biti nalik na dva mala mokra miša. Ipak, posle naše šetnje ulicama punim vode, ubrzo smo se ponovo zavukle u kuću, da maštamo o suncu i moru. Prognoza kaže da je na našem omiljenom mestu sada sunčano, 18 stepeni, bez vetra. Jutro je, vreme je za doručak. Krenuli smo na bugacu. Hoće neko sa nama?

Hristov bicikl nas čeka u hladu, naslonjen na kameni zid. I poslednji privremeni stanovnici pansiona u brzini se pakuju za plažu, usput dozivajući i prikupljajući sitnu dečicu koja se kriju, razasuta po maslinjaku. Ovde se japanke odlično slažu uz bicikl, a slamnati šešir nosi se umesto kacige. Sa vrpcom koja ga od vragolastog mediteranskog vetrića zadržava na glavi. Ima posebne čari u tome što po doručak u pekaru idemo biciklom. To je još jedna od draži života u malim mestima. Mada, slažemo se da i ovu naviku možemo poneti kući, makar kada je topli period godine u pitanju. Krivudavim putićem kroz borove, pa magistralnim, ravnim drumom uz kamenom i drvetom obučene kuće sa prostranim dvorištima obraslim u oleandere, za petnaestak minuta stižemo do stare, lokalne pekare, jedne od onih retkih, koje me podsećaju na Marinu, pekaru-poslastičarnicu u kojoj sam provela rano detinjstvo. U takvim radionicama hrana kojoj se svi raduju nastaje u rukama domaćina i domaćica, uz zvuk tranzistora i u od upotrebe izanđalim šerpama i plehovima. Takva mesta danas se pronalaze ili pukom srećom, ili kopajući po sećanjima.

bugatska-pekara2Ušuškanu između apoteke i turističke agencije, naći ćete je lako, po mirisu svežeg, slatkog peciva sa vanilom i cimetom. I po graji. Za jednostavnim, malom stolovima za četvoro sede neka školska deca, mali Grčići koji živo pričaju i smeju se, svako sa svojom porcijom sitno, na nepravilne kockice iseckane bugace prekrivene debelim slojem šećera u prahu, iz kog curi vruć, svež žuti krem. Zalogaje prekidaju da se posluže limunadom, onom iz poslastičarskog aparata koji je neprestano meša u velikim zamasima. Za stolom u uglu sede stari, smežurani Grk i Grkinja i u tišini, zamišljeno, jedu isto to, s tim što svoje zalogaje zalivaju kafom. Jedan Grk nešto dovikuje momku koji radi unutra, iza izloga sa bugacama sa kremom, sa sirom i sa spanaćem, sa domaćim, pekarskim picama i lukumadama – lopticama od prženog testa prelivenih medom, seckanim orasima i izdašno posutih cimetom. Ovaj, tobože iznerviran, briše ruke o belu kecelju, ubacuje nešto od peciva u kesicu, i odnosi je dotičnom, uz grohotan smeh.

bugatska-pekara

I nas već poznaje. Čeka da mu na grčkom kažemo šta danas želimo. Klima glavom, zadovoljan kako napreduje naš grčki, i uz neke ispravke, najčešće vezanih za upotrebu padeža, brzim i usredređenim pokretima, nadahnuto kao da aranžira cveće, seče na kockice naše komade pite i pakuje ih u karirani papir. Pozdravljamo se, a on svom pozdravu dodaje i još neku, nama nepoznatu reč. Da učimo dalje.

Na terasi, iz masne kesice, jedemo svoj obrok. Uz nes, uz čokoladno mleko. Krem, stopljen sa tankom koricom, topi se u ustima, pa lenjo zvaćemo. Ove godine, sa nama isto jede i Sunčica. Kroz vinovu lozu nad našom glavom prolaze zraci sunca i greju nam stopala, prebačena preko stolice. More je negde u daljini, ispod nas. I za njega ima vremena. Sunce je, i ljubav je, i kao da je neko drugo vreme. Jednostavno i sporo, samodovoljno.

Danas je odlučilo da ne sviće. Teška, uporna kiša daje ritam mojim sanjarenjima. Neka, kako bih inače stigla da pišem o moru?

5 oдговора на “Sanjarenje za doručkom

  1. Kod mene već sada, u sedam ujutru, skoro 30 stepeni. Sedim na terasi. Gledam jedan od onih rozikastih izlazaka sunca. Pijem prvu jutarnju kaficu. I uživam čitajući ove redove. Eh, kakav savršen početak dana.

  2. I tako je jedan sumoran dan dao priliku jednom divnom ljetnjem snu…
    Njezan putokaz kako masta moze svasta:)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *