Nas dve, sa knjigama, u hladu

Probala sam da se pravim da uživam u letu u svakom trenutku i po svim uslovima, ali izdržala sam do oko dva sata popodne. Tada se asfalt i zemlja već dobro ugreju, a sunce se zakuca u jednoj tački na nebu i prži tako da ni lišće ni blizina reke više nemaju jaku odbrambenu moć. I uhvati me ona letnja obamrlost. Ona, što je zgodna za dokoličarenje. Sa nemarno skupljenom kosom, samo da vrat prodiše, bosim nožicama i razgolićena do […] Настави са читањем