Naš veliki grčki porodični odmor

Pogled na Kornjačino ostrvo i SitonijuSada znam da ima nešto gore od izneverenih očekivanja. A to je da nakon toga što dobijete više od očekivanog morate da se vratite na staro. Staro toliko klimavo i krkho, da morate da nađete način da ga ojačate, učinite stabilnim. I lepim, dakako. Ako trenutno u bilo šta verujem, a da to može da sredi stvari, to je lepota. Povratak iz Grčke sada mi je pao teže nego ikada.

Naš smeštaj - Kopana Resort / Κοπάνα ResortDugo sam mučila sebe s pokušajima da opravdam svoj osećaj, da sve to pripišem trenutnoj slabosti, melanholiji, pa i izolaciji od onoga što za najveći broj ljudi znači „normalan život“. Nakon više od dve nedelje taj prijatan, a ujedno i ružan osećaj, postajao je samo kristalniji i intenzivniji. Nemam pojma kako mu je ime, ali slikovito ću ga predstaviti ovako: Nakon ravnog, lepog i zelenog, ali nekako pustog puta, nakon malih, prljavih kućica u vidu naplatnih rampi, nakon mnogo pustih krajolika, napuštenih predela i nekih umornih, večito zabrinutih ljudi, među kojima često ima i vidno loših (koga je još beda i nesreća učinila boljim čovekom?), dolazite do puta koji je doslovce tunel od oleandera, belog i ciklama, okupan suncem, a na lampama pored puta odmaraju rode. Na graničnom prelazu carinik se smeje sa kolegom, usput nam dobacujući dobrodošlicu, iznad njihovih kućica proleću lastavice koje tu neguju svoje male u gnezdima, a putnici sede u kafeu i piju kafice, sveže testo miriše. Rekla sam sebi, to je promena, to je ono što prija. Tešila se. Ali jok. U povratku taj osećaj je bio još jači. Propaganda je sve vreme govorila jedno, ali osećanja ne možemo prevariti nečim tako banalnim kao što je propaganda.

Milica u Agia ParaskeviDakle… Grčka je lepa zemlja. Red cveća, red trave, gle prskalice – sve se zeleni, kućice male, kućice velike, nove ili stare, sve okrečene, sve čiste, ograde uredne, ali ne onako sterilno, savršeno, već ovlaš ali sa ukusom, tamo pas, ovde mačka, red cveća, devojka, lepa devojka, nasmejana devojka, ptice, red cveća, more! I sve tako, ukrug, detalj do detalja, kao da ubrzano listate Art&Deco, uz sve one mirise, zvuke i sjaj sunca. Uz sve to, Sunčica nešto peva i smeje se. I ona se probudila da uživa, nakon više od sedam sati neprekidnog sna.

Rekli su nam da je Pefkohori malo i pretrpano naselje, da ne očekujemo previše, posebno imajući u vidu mesta na kojima smo do sada letovali, ali da će nam prijati morska atmosfera i da je porodično orijentisano letovalište, što nam je sada važno, jer više nije samo nas dvoje, bla, bla, bla. Pa… recimo da je tako ako uzmete u obzir radijus od dva kilometara. Ali zašto biste to radili, posebno ako imate svoj prevoz? Izuzevši najuži centar, a upustivši se u „avanturu“ da vozite samo nešto više od deset minuta imaćete svoj mali raj. Ukoliko ga tražite, naravno.

Milica i Sunčica u Agia ParaskeviGrčka je lepa zemlja. Penjemo se strmim putićem, a zrikavci su sve glasniji, milimo kroz hlad borove šume, i evo nas na završnom usponu, uski i strmi prilazni put, popločan naravno, i kroz masline stižemo u Kopana Resort, sakriven u brdu. Zrikavci su sada toliko glasni da svaka misao ostaje nedovršena (što je ovo za mene blagotvorno!), puca pogled na more, sunce je na svojoj najvišoj tački, što će reći da je sijesta počela. Καλημερα.

Kamen, zemlja, vazduhIvan traži domaćina, Sunčica je već u travi, srećna što konačno može da se protegne na tako velikom prostoru, punom uzbrdica, nizbrdica i kojekakvih prepreka. A ja sam negde, između zemlje i neba, umor od nespavanja i pogled koji leži predamnom stvaraju mi takav utisak, tu je negde i sreća što živim svoj san, hej pa ovo je naše prvo zajedničko letovanje! Pomišljam kako bih sada legla pod onu smokvu i za sekund zaspala, pitajući se što nam je ovoliko dugo trebalo da se nakanimo i dođemo ovde. Nakon nekih sat vremena zaista sam se i uspavala, u jarkozelenom sobičku sa belim i suncem osveteljenim zavesama, koje su lepršale nežno, kao talasi. Dok sam zatvarala oči, već u polusnu, videla sam Moneovu Damu sa suncobranom na zidu, a nebo iznad nje ličilo mi je na more.

Οstaci stare vetrenjače i oleanderGrčka je lepa zemlja. Detalji su na svakom koraku, i već mogu da vidim kako bi knjiga tipa Country Houses of Greece mogla da izgleda. Očigledno je da im je stari, antički osećaj za estetiku ostao sačuvan, jer pažnja i način na koji uređuju svoje domove, bašte, taverne, ne zavisi isljučivo od obrazovanja ili od toga koliko novca imaju. U svojim vožnjicama po okolini otišli smo i do brdskog i veoma starog seoceta Agia Paraskevi, koje smo za pola sata lagane šetnjice obišli, ali smo se zadržali znatno duže, jer je bilo toliko zanimljivih kućica koje su privlačile našu pažnju. U svakom slučaju, bilo je prijatno biti na jednom ovako tihom, rustičnom i udaljenom mestu, okruženo borovom šumom, u kojem vas meštani ljubopitljivo dočekuju.

Detalji jedne grčke kućeElem, nije to nekakav bogati kraj, i ljudi se ovde pretežno bave pčelarstvom (evo je, naša teglica borovog meda još uvek nije potrošena, štedljivo baratamo njome) ili uzgajaju masline. Mnoge kućice su trošne, ali svaka, baš svaka, okrečena je, krase je saksije sa cvećem, neki delovi (bilo prozori, vrata ili krov) su joj obojeni u vedre boje ili je nešto nacrtano na njoj. Svako dvorište osmišljeno je kao dnevna soba na otvorenom i tu su varijacije bezbrojne. Uzbrdica je bila velika i teško savladiva kolicima, a vrućina velika, pa nisam uspela da izvučem aparat i ispred jedne veoma stare i male kuće zabeležim malu, drvenu stoličicu, sveže obojenu u belo, sa Nemo ribicama oslikanim da se čini da iskaču iz naslona. Bilo je nečeg dirljivog u tome, podsetilo me je na detinjstvo. I na to kako smo polako ali sigurno svoje vreme prodali budzašto. A možda je još gore što smo prodali i sećanje na ovo čemu bi vreme zapravo trebalo da nam služi.

Milica, Sunčica i Egejsko moreAli lepota leži i u još nečemu. Osmeh. Kao što reče jedna divna žena Sue Bryce: Još nisam videla nasmejano lice koje nije lepo. Zabijena u svoje brige, razmišljanja, okružena ljudima kojima je osmeh često bespotrebno luksuziranje, ili čak foliranje, ti osmesi bili su mi pravo okrepljenje, a i dali su mi ideju da bi bilo i zdravo i prijatnije da on ponovo postane obavezni element mog svakodnevnog imidža. Neverovatno je kako je jak uticaj sredine, i kako među ljudima kojima nije teško da se nasmeju u svakoj prilici, vrlo brzo i sami počnete da stičete nove, bolje navike. Sedamnaest dana, koliko smo bili tamo, iščistila sam se od mrkih pogleda, ali i urokljivih pogleda, bahatosti, ironičnosti, svi-su-mi-drugi-krivi filozofije, agresivnosti i dignutih noseva. Upila sam spontanost i jednostavnost. Uh, kako bih lako navikla da živim sa tim!

Naš smeštaj - Kopana Resort / Κοπάνα ResortA kada padne veče, ukoliko ne odemo do grada, obično sam sa Sunčicom šetala po našem ogromnom dvorištu, dok bi nam tata spremao večeru, koja je ovde ponekad trajala do duboko u noć, dok se ne nagledamo zvezda i ne naslušamo tišine. I tako smo nas dve jedno veče dobile neočekivan poziv da probamo grčko vino, koji smo oberučke prihvatile, jer kakvo bi to letovanje bilo a da se makar jedanput sa domaćima ne izdivani? Odmah sam, uz punu čašu vina, dobila i stolicu da sednem i konačno se, nakon napornog dana ispunjenog jurcanjem uz dete, odmorim i opustim, dok će se oni igrati sa Sunčicom. Hvala lepo! I pričali smo… o Mediteranu, o velikim gradovima, o jeziku, o slobodi. Slušali neku mnogo dobru muziku, jeli dinju nadevenu sirom, i jogurt sa medom. Pričali o putevima, dok sam ja u svojoj sada rasterećenijoj glavi, crtala neke nove putanje, puštala ih da se iscrtavaju same. Dok nas poslednji zrikavac nije opomenuo da treba da krenemo na spavanje. Καληνυχτα.

Najbolji pas na svetu - LajkaKada me je čika Hristo pitao zašto toliko volimo njihovu zemlju, dala sam jednostavan odgovor, dok sam u sebi zapravo mislila kako nije teško voleti mesto u kome ljudi gaje naklonost prema cveću i životinjama, gde se njihovo prisustvo podrazumeva, a ne smatra bespotrebnim troškom ili potencijalnom štetom. Odavno smatram da samo takvi ljudi mogu stvarno voleti druge.

I na kraju, ceo moj doživljaj Grčke mogao bi da stane u tri ključne rečenice, preuzete iz filma My life in ruins (Kod nas preveden kao Moja velika grčka avantura):

Uvek treba da imaš vremena da popiješ kafu.

Kakvi planovi? Kako možeš planirati život?

Igrajmo!

Izgleda ću morati da se luksuziram. Počeću da živim normalno.
Foto: Ivan Jekić – ivanjekic.photography

17 oдговора на “Naš veliki grčki porodični odmor

  1. Uzivala sam citajuci, kao i svaki put. Obozavam tvoje putopise, secam se kada sam citala o Zakintosu i svima koji su planirali letovanje tamo slala :).

  2. Prelepo Milice, osetila sam vrlo jasno kako je teško bilo vratiti se…
    A u fotografije bih da uđem odmah 🙂

  3. Sećam se tvojih putopisa sa Zakintosa. I sećam se kakvu si želju u meni probudila da odem do Grčke. Ali eto, još uvek nisam. Nekako mi je Grčka previše topla za leto, a u ostalim godišnjim dobima je zaboravljam.
    Drago mi je da ste uspeli da se odmorite i napunite baterije. Čuvaj ta lepa osećanja u sebi, trebaće ti do sledećeg letovanja. I ljubi Sunčicu mnogo, jako, puno 🙂

  4. Bojana, pa evo, mogu nešto da vidim da češće putujemo, pa da samim tim i češće pišem. 😉 To bih i ja jako volela… Hvala ti!

    Ivančice, to ti kažem. U prvih par dana sam bila u šoku. :))) Gledaćemo zajedno još sličica. Ljubi šmizlicu.

    Marice, juče sam čitala tvoju priču o Baltičkom moru i baš se zapitala da li ste bili u Grčkoj, jer je među kategorijama na blogu nisam videla. Nekako mislim da bi vam se baš dopala. U suštini, tamo možete ići od maja do oktobra, a meštani nam kažu da oni mnogo vole maj, jer je tada sve bujno, nema gužvi, a ko može das izdrži malo hladniju vodu, može i da se kupa. Sam boravak tamo nije skup, mada ne znam kako je vama koji treba da pređete mnogo veći put. Sada je sa nama tamo bio i par Nemaca, muž i žena, koji su ostali 40 dana, i tako rade svake godine.
    Za mene Grčka ima sve što mi je potrebno, i uvek mi je prijala. Sada nekako posebno, jer sam se valjda promenila, a malo su se promenile i neke važne životne okolnosti. Ipak, ono što mi upadljivo više prija u odnosu na Srbiju jesu ljudi.
    Ta lepa osećanja negujem, zalivam i svuda nosim sa sobom pod mišku. 😀

    Hvala vam svima na lepim rečima, baš znače!

  5. Meni je Grčka pomalo problematična i zbog prevoza. Mi ne vozimo ništa motorizovano, a ja čak ne znam ni bajs da vozim. Sramota znam, ali kad ne naučiš kao dete, kasnije se pad sa bicikla čini jednakim kao pad sa trećeg sprata 😉
    Videću da se malo više raspitam oko prevoza ili povedem mlađu sestru da služi kao vozač. Inače ne poznajem mnogo ljudi koji bi uživali u odmoru sa nama, mi smo stalno u pokretu i nikada ne spavamo u istom krevetu duže od 1-2 dana. To ume da bude naporno. A za mene definitivno Grčka ne dolazi u obzir preko leta, april bi bio još i najbolji ako bih uspela da usaglasim prevoz. Videću, ako ništa drugo da izaberem neko veće ostrvo dogodine u aprilu, gde mogu da skoknem avionom odavde na nedelju dana.
    Tako sam i Tursku odlagala godinama, a na kraju sam se toliko zaljubila u Likiju da nisam htela da odem odande. Isto smo išli van sezone, kraj oktobra, početak novembra.
    hmmmm… sad mi se opet putuje negde… 🙂

  6. Wow. Toliko utisaka…odakle krenuti… Fotografije su savrsene, naravno meni nikada dovoljno ali tako su divne, pune zivota, a onda tekst takav da zaboravis na fotografije 🙂 Samo da kazem da OBOZAVAM da se smejem, ma smejem se na svakom koraku, uopste mi ne treba puno truda da se nasmejem, i to na sav glas-pa onda shvatih da se najglasnije smejem-mozda i preglasno, ali primecujem i da ljudi koji se nisu toliko smejali pocinju da se smeju i nalaze neke smesne situacije kad sam tu-valjda znaju da cu se slatko ismejati 🙂 A o tekstu o Zakintosu-ma…tu tek nema dovoljno reci 😉 Divno je sto ste tako uzivali i bas sam srecna zbog vas, divni ste; samo zelim da verujem da u Srbiji nije toliko ocajno jer ipak mi ovde zivimo. cmooook!

  7. Marice, toliko vas dugo pratim, nisam nikada razmišljala o tome kako se krećete na svojim putovanjima, valjda mi se nekako podrazumevalo da ste motorizovani, jer toliko toga uspete da nam prenesete. Bilo bi super da makar neko od vas nauči da vozi auto, tek ćete onda uživati i stizati na razna mesta, da ne kažem što je i sama vožnja automobila lepa… Posebno ako ga vozite u lepim uslovima. 🙂
    Ako ne voliš vrućine, od većih ostrva izbegavajte Krit, jer je tamo vrrrrlo toplo. Nisam sigurna kakvo je stanje u aprilu, kada smo gledali smeštaj i rezervacije, uglavnom su bili otvoreni od maja, pa sve do polovine oktobra. Možda je i rana jesen dobro rešenje, posebno što je i more i dalje toplo. Čak i kada su velike vrućine, nekako je drugačiji osećaj nego u gradu, jer često duva neki prijatan vetrić, more je blizu i ima dosta hlada.
    I ja bih volela da vidim Tursku, a najviše Istambul i more, nekim krstarenjem, na primer. 😀

  8. Mima, hvala ti na lepim rečima i od mene i od Ivana! Nekako vučemo jedan drugog, jer baš i ne bi bio fazon da ili tekst ili fotografije previše odskaču jedni od drugih. 😉
    Za osmeh šta drugo reći, osim da bih volela češće da srećem ljude kao što si ti. Znam i po sebi, kada mi nije baš neki dan, prijatno me ozrači kada vidim nekoga kako se smeje ili uživa. Neguj taj osmeh i marljivo ga zalivaj svakog dana!
    Ne mislim ja da je u Srbiji očajno, daleko bilo. Ovo je zemlja koja ima svoje probleme i nedostatke. Ali da mi trenutno neke stvari ne prijaju i da teže sa njima izlazim na kraj, i to je činjenica. U svakom slučaju, trudim se da pronalazim lepe stvari oko sebe.

  9. :*** Hvala vam na divnim utiscima. I zelim vam puuuno srece, za prelepu Suncicu posebno! :* Do sledeceg citanja…i gledanja 🙂

  10. Srećna sam zbog vas, mnoooogo 😀
    Ekstra si napisala putopis, čitam već treći put i svaki put nađem neke novi detalj. Hvala što si nas odvela u prelepu Grčku, makar na deset minuta 🙂 Ljubac

  11. Ja sad pretragom naleteh na ovaj tvoj mali veseli kutak. Hvala ti za lep i koristan tekst, ove godine smo suprug i ja preskočili letovanje jer smo dobili našu mrvicu ljubavi, ali sledeće baš planiramo Grčku i neko malo mirno mesto gde će se beba osećati lepo.
    Za Grke su potpuno u pravu. I ja sam se prošle godine oduševila koliko su svi prijatni, uredni, nasmejani i gostoljubivi. A da ne pričamo o tome koliko vole Srbe. Osećala sam se mnogo bolje nego kod kuće.
    Veliki pozdrav!

  12. Ćao, Biljana! Vidim da ste imali još prinova ove godine, pored vaše velike mrvice ljubavi. 🙂 Verujem da je bebi najlepše tamo gde je i roditeljima lepo, tako da će i za vas Grčka biti pun pogodak. Ja sam najviše razmišljala kako će proteći put, srećom Sunčica je spavala celu noć, a i kada je bila budna, bilo joj je sasvim lepo i udobno uz mamu i tatu. I muziku.
    Sva je sreća da nas Grci vole i bilo bi lepo da to prijateljstvo više negujemo, kao što smo ga kroz istoriju negovali.
    Eh, kad će to sledeće leto? 🙂
    Puno pozdrava za tebe i mrvicu. 😀

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *